hrvatski

Hidrogeološke značajke Parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje"

Priroda i prirodne vrijednosti su od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora je proglasio područje Žumberka i Samoborskog gorja Parkom prirode 28. svibnja 1999. godine. Površina zaštićena ovim zakonom iznosi 333 km2. Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ utemeljen je u svrhu zaštite, očuvanja, održivog korištenja i promocije prirodnih raznolikosti i kulturno povijesnog naslijeđa tog kraja. Iako se područje Samoborskog gorja i Žumberka geološki i hidrogeološki istražuje dugi niz godina ovo je prvo istraživanje koje ovom kompleksnom krškom terenu hidrogeološki pristupa kao cjelini. Ovim se radom nastojalo pouzdanije odrediti hidrogeološke značajke i prirodnu ranjivost vodonosnika područja Žumberka i Samoborskog gorja pomoću brojnih prikupljenih i izmjerenih hidrogeoloških pokazatelja. U tu svrhu je tijekom nekoliko etapa provedeno višegodišnje hidrogeološko istraživanje. Prva etapa istraživanja je rezultirala s iskartiranih 847 izvora kojima su najmanje jednom izmjereni osnovni fizikalno-kemijski parametri i izdašnost „in-situ“. Većina istraživanih izvora formirana u gornjokrednim fliškim naslagama koji su male izdašnosti jer dreniraju karbonatne proslojke. Brojnošću slijede izvori iz gornjotrijaskih dolomita koji je i dominatni vodonosnik istraživanog područja. Prema izdašnostima dominiraju izvori kapaciteta 0, 01-0, 1 l/s (35%), a s 30% slijede izvori izdašnosti 0, 1-1 /s što pokazuje znatne zalihe vode u vodonosniku. Prema režimu istjecanja registrirano je najviše stalnih izvora. Gornjotrijaski i gornjokredni izvori su analizirani prema nadmorskoj visini na temelju čega se zaključuje da se T3 izvori prihranjuju na većim nadmorskim visinama. Na temelju rezultata prve etape istraživanja i podataka istjecanja glavnih vodotoka Kupčine, Bregane, Lipovečke i Rudarske Gradne je napravljena sezonska vodna bilanca. Proračuni za cijelo područje istraživanja i područje istraživanja bez nepropusnih sedimenata ukazuju na najveće gubitke na fliškim zapadnim dijelovima područja istraživanja gdje voda površinski ili podzemno otječe u Sloveniju i Kupu. Napravljena je analiza prostornog rasporeda izvora primjenom dvije metode koja ukazuje na grupiranje. Složenijom analizom su procijenjeni geološki i geomorfološki faktori koji mogu utjecati na njihovu prostornu pojavnost. Brojnost speleoloških pojava po litostratigrafskim jedinicama pokazuje najviše objekata u gornjokrednim naslagama. Ovim istraživanjem je otkriveno i istraženo šest novih speleoloških objekata. Utvrđeno je ukupno 72 ponora kojima je određen stalan ili povremen režim utjecanja s površine. Utvrđeno je pet ponorskih zona gdje voda stalno ili povremeno ponire duž korita vodotoka. Prikupljeni su i prikazani svi dostupni podaci o organiziranoj vodoopskrbi istraživanog područja. Na području istraživanja ne postoji kanalizacijska mreža te se sve otpadne vode iz tradicionalno poljoprivrednih domaćinstava nekontrolirano upuštaju u krško podzemlje što se očituje snižavanjem kvalitete podzemnih voda. Tijekom druge etape istraživanja je u periodu od veljače 2008. do veljače 2009. godine detaljnije istraživano 12 odabranih izvora na mjesečnoj bazi: 21002, 21018, 31006, 41045, 61001, 61013, 61073, 61156, 71064, 81020, 81023. Načinjene su dvije hidrokemijske analize - u uvjetima visokih i niskih voda na osnovne katione (kalcij, magnezij, natrij, kalij) i anione (hidrogenkarbonati, nitrati, sulfata i kloridi), parcijalni pritisak ugljičnog dioksida, te indeksi zasićenosti kalcitom i dolomitom. Na temelju rezultata bi se moglo pretpostaviti da u većini odabranih izvora Žumberka i Samoborskog gorja dolazi do vremenskog odmaka pojave padalina u izvorima od približno pola godine ili više. Napravljena je analiza odabranih izvora po hidrokemijskim facijesima gdje je izdvojeno pet glavnih grupa: dolomitne vode i izvori ; dolomitne vode u uvjetima visokih voda, kalcitne vode u uvjetima niskih voda ; kalcitne vode ; dolomitno gipsne vode u uvjetima visokih voda, kalcitno gipsne vode u uvjetima niskih voda ; subtermalni izvor 61156. Odabranim izvorima je napravljena R - klasterska analiza gdje su izdvojene su dvije grupe: prva definira hidrokemijski facijes podzemnih voda, druga ukazuje na antropogeni utjecaj i utjecaj tla. Provedeno je simultano trasiranje podzemnih voda tijekom svibnja 2009. godine između ponora 62009, 62010 i izvora 61150 - Jaža i izvora 61013 - Obrv. Korišteni su traseri natrijev fluorescein i naftionat. Trasiranjem nije utvrđena hidraulička veza između ponora 62009, 62010 i izvora Obrv, ali je utvrđena hidraulička veza s izvorom 61150 - Jaža. Dobivena je prividna brzina od 0, 59 cm/s uz visok postotak pronosa Na – fluoresceina od oko 85 % (od ponora 62010), te postotak pronosa naftionata od oko 62 % (od ponora 62009). Ovim trasiranjem je izmaknuta na zapad i točnije utvrđena granica sliva Kupčine. Procijenjena je prirodna ranjivost vodonosmnika područja Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ na temelju Europskog pristupa korištenjem Pojednostavljene metode i modifikacijom COP metode. Modificirana COP metoda je izdvojila pet klasa ranjivosti na području istraživanja: vrlo visoka klasa ranjivosti zauzima 20, 2 % površine istraživanja, visoka klasa zauzima 7, 3 % površine istraživanja, umjerena ranjivost zauzima 15, 4 % površine istraživanja, niska ranjivost zauzima 47, 8 % površine istraživanja, vrlo niska klasa ranjivosti zauzima 9, 3 % površine istraživanja gdje gotovo nema nikakve opasnosti po zagađenje. Malom modifikacijom metode dobiveno je na točnosti jer su jasnije definirana i izdvojena područja pojačane okršenosti-zone oslabljene stjenske mase oko speleoloških pojava i ponikvi, te zone olakšane infiltracije u zonama kamenoloma. Pojednostavljenom metodom su izdvojene tri klase ranjivosti. Ekstremna klasa ranjivosti zauzima 5, 7 % površine istraživanja i odgovara najranjivijim zonama u neposrednoj blizini ponora i ponornica. Visoka klasa ranjivosti zauzima 15, 1 % površine istraživanja i odgovara ostalom dijelu slivova ponornica. Umjerena ranjivost zauzima 79, 2 % površine istraživanja. Ovim se radom uspoređuje rezultate dvije različite metode - modificirane COP i Pojednostavljene metode. Modificirana COP metoda pod klase umjerene, niske i vrlo niske ranjivosti smješta 62, 5 % površine terena istraživanja, dok Pojednostavljena metoda u iste klase smješta 79, 2 % površine istraživanja što i nije velika razlika. Međutim, kod primjene Pojednostavljene metode, radi njezine jednostavnosti, gubi se utjecaj praktički svih parametara, a stogo se naglašava utjecaj ponora i ponornica - što može dovesti do znatno većih razlika i nepouzdanosti u odnosu na primjenu drugih metoda. Modificirana COP metoda daje realne rezultate i u ovom radu se dokazala dobrom i primjenjivom metodom. Jasno izdvaja sva područja gdje je moguće izravno i brzo zagađenje podzemnih voda koja je nužno spriječiti kako bi se zaštitilo prirodno bogatsvo od vitalnog značaja - podzemna voda. Potrebno je naglasiti da su metode određivanja ranjivosti „pregledni alat“ koji može korisno poslužiti u određivanju zaštitnih i ostalih zona pri prostornom planiranju. Jedini pouzdan način za određivanje ranjivosti vodonosnika je povezivanje prikladnog mjerila rada sa svim bitnim podacima o geologiji, hidrogeologiji, hidrologiji, tlima, klimi i korištenju zemljišta čemu se u ovom radu težilo od njegova početka do kraja.

hidrogeologija; krški izvori; trasiranje; prostorne analize; prirodna ranjivost vodonosnika; Park prirode “Žumberak-Samoborsko gorje”

nije evidentirano