hrvatski

Urbanistička transformacija Šibenika od 1860. do 1918. godine

Urbana povijest Šibenika izravno se referira na realitet stvaranja ranosrednjovjekovne hrvatske države. Političke okolnosti i prostorne datosti odredile su karakter i razmjere srednjovjekovnog grada koji u to doba ne zaostaje za susjednim gradovima priobalja s kontinuitetom prilagodbe zatečenim strukturama iz (kasno)antičkog razdoblja. Prirodne posebnosti šibenskog prostora s izrazito strmim liticama na kojima grad nastaje uvjetovale su policentričan karakter naselja koji se održao sve do sredine XIX. stoljeća, kada grad doživljava svoju drugu veliku urbanističku preobrazbu, nakon one u XV./XVI. stoljeću kada dolazi do značajne revizije urbanih sadržaja i globalne transformacije lica grada. Politička zbivanja tijekom prijelomnog razdoblja (1860.-1918.) dovela su do društvenog prevrata a time i promjena u urbanoj svijesti protagonista vlasti. Razvojna politika nove gradske uprave usmjerava se prema novoj sadržajnoj koncepciji gradskog središta, dok će prirodni čimbenici ponovno diktirati razmjere novih urbanih žarišta, a paleoindustrijski resursi razvojnu strategiju Šibenika. Unatoč nizu podudarnosti s istodobnim zbivanjima u drugim dalmatinskim gradovima, urbana koncepcija razvoja Šibenika proizlazi iz drukčije topografske podloge kojoj se pridaju vlastita obilježja i drukčiji smisao. Stoga je valjalo uočiti posebnosti šibenskog modela preobrazbe, odrediti mu uzroke i posljedice koje će se pokazati presudnim u suvremenim urbanističkim mijenama gradskog areala. Urbanistički model XIX. stoljeća ostati će fiksiran na zadanom okviru mikrolokacije, pa ni novi sustav vrijednosti, ni komunikacijski odnosi, ni drukčiji karakter izgradnje, ni ambiciozni arhitektonsko-urbanistički zahvati u duhu suvremene retorike neće zasjeniti naslijeđene vrijednosti gradogradnje preporodnog razdoblja koje baštinimo kao posljednju etapu urbane kulture Šibenika.

Šibenik; urbanizam; XIX. stoljeće

nije evidentirano