hrvatski

Divlja svinja (Sus scrofa) kao rezervoar opasnih zaraznih bolesti

Divlja svinja (Sus scrofa) jedina je vrsta divljači koja na području jugoistočne Europe iskazuje povećanu brojnost na nivou čitave regije. Povećanje gustoće populacije kao i značajan porast odstrijelnih kvota pozicionira divlju svinju među najvažnije lovne vrste, kako u Hrvatskoj, tako sve više i u Sloveniji. Upravo stoga potrebno je na nacionalnom nivou utvrditi značaj divljih svinja u epidemiološkom i epizootiološkom smislu, prvenstveno kod onih oboljenja koja se s divljih svinja mogu prenijeti na domaće životinje, a posebnu pažnju valja posvetiti bolestima koje se mogu proširiti i na ljude. U ovom radu dat je pregled rezultata epidemiološkog nadzora populacije divljih svinja na području kontinentalne Hrvatske. Serološki su praćena slijedeća oboljenja: klasična svinjska kuga (KSK), bolest Aujeszkog (BA), leptospiroza divljih svinja (LDS), bruceloza divljih svinja (BDS), mikobakterioze divljih svinja (MBDS) te određena virusna oboljenja – parvoviroza divljih svinja (PVDS), reproduktivno-respiratorni sindrom (RRS) te svinjska gripa (SG). Monitoring je proveden u suradnji s Hrvatskim veterinarskim institutom (HVI) i Hrvatskim lovačkim savezom (HLS). U periodu od pet godina (2005. - 2009.) pretraženo je 1178 uzoraka krvi i tkiva divljih svinja, a zabilježeni su slijedeći rezultati: KSK se u divljih svinja nije pojavljivala, osim u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je 2008. godine zabilježeno oko 22% (30/136) serološki pozitivnih jedinki ; BA je serološki zabilježena u 34, 5% (46/133) pretraženih uzoraka ; LDS je serološki zabilježena u 31, 9% (112/351) uzoraka divljih svinja ; BDS je utvrđena u 29, 4% (62/211) serološki pretraženih uzoraka. Od kompleksa mikobakterija u divljih svinja utvrđena je prisutnost u 11, 6% (15/129) pregledanih uzoraka. Važno je istaknuti izdvojene sojeve koji su identificirani kao: M. avium, M. avium hominissuis, M. fortuitum, M. caprae i M. peregrinum. Najzastupljeniji je svakako M. avium hominissuis (10 izolata od 15 pozitivnih uzoraka) što je nalaz koji odudara od uobičajenih standarda u ovom dijelu Europe. Kod virusnih bolesti PVDS se pojavio u 17, 1% (21/123) pretraženih uzoraka, dok su svi uzorci pretraženi na RRS i SG bili negativni (0/95). Dobiveni rezultati ukazuju na prisutnost različitih uzročnika oboljenja u populaciji divljih svinja kontinentalne Hrvatske koji predstavljaju latentnu opasnost, kako za divlje, tako i za domaće svinje, posebice u područjima gdje se još uvijek provodi ekstenzivno držanje domaćih svinja. U svrhu što bolje prevencije kontagioznih zaraznih bolesti te zoonoza, epidemiološki monitoring u populaciji divljih svinja nameće se kao nezaobilazni čimbenik poznavanja epizootiološke situacije na području čitave regije.

divlja svinja; zarazne bolesti; epidemiologija; epizootiologija

nije evidentirano