hrvatski

Nesigurnost uzorkovanja

Glavni cilj mjerenja u analitičkom laboratoriju je dobivanje informacija potrebnih za rješavanje postavljenih problema te za donošenje važnih gospodarski, ekoloških ili zdravstvenih odluka. Do tražene informacije, koja će dovesti do rješenja postavljenog problema, dolazi se provedbom analitičkog procesa koji se sastoji od niza međusobno povezanih koraka. Kako bi se mogla donijeti ispravna odluka, slijedi procjena kvalitete provedenih postupaka i dobivenih podataka. Kvalitetu mjernoga rezultata iskazujemo mjernom nesigurnošću koja ukazuje na raspon vrijednosti unutar kojega se s određenom vjerojatnošću tj. uz određenu razinu pouzdanosti, nalazi prava vrijednost. Da bi se izbjegla mogućnost donošenja pogrešnih odluka, neophodno je procijeniti mjernu nesigurnost svakoga koraka analitičkoga procesa što mora uključivati nesigurnost koja potječe od uzorkovanja te nesigurnost analitičkoga određivanja. Uzroci mjerne nesigurnosti koji potječu od analitičkoga određivanja dobro su proučeni i poznati. Međutim, znatno je manje pozornosti posvećeno nesigurnosti koja potječe od postupka uzorkovanja. Zbog nemogućnosti analize cjelokupnog materijala, uobičajeno se analizirati samo jedan njegov mali dio koji nazivamo analitičkim ili ispitnim uzorkom. Odabir toga dijela predstavlja najkritičniji dio analitičkoga procesa, jer loše uzorkovanje unosi najveću pogrešku u analitički proces. Stoga su ispravno uzorkovanje koje vodi dobivanju reprezentativnoga uzorka te procjena nesigurnosti uzrokovane uzorkovanjem neophodne za dobivanje pouzdanoga analitičkog rezultata. Najveći uzroci nesigurnosti uzorkovanja su heterogenost uzorka, veličina i oblik čestica uzorkovanoga materijala, stabilnost uzorka, strategija uzorkovanja, oprema kojom se uzorkuje te način prijevoza, skladištenja i rukovanja uzoraka.

mjerna nesigurnost; uzorkovanje

nije evidentirano