hrvatski

Koliko znamo o kljovama vepra: patologija, modeli istraživanja, strukturalne osobitosti i temelji reparacije

Kljovama vepra nazivamo trajnorastuće zube očnjake gornje i donje čeljusti. Veličina, položaj kao i smjer rasta ovih zuba, uslijed kojeg izviruju van usne šupljine, ih čini izrazito podložnim ozljedama. S druge pak strane većinu patoloških stanja zahvaćeni zubi uspijevaju nadvladati zahvaljujući velikoj obrambenoj sposobnosti i velikom potencijalu rasta. Sve navedeno u sprezi sa činjenicom da se kljove čuvaju kao trofeji, čini ove očnjake iznimno prikladnim materijalom za proučavanje zubne patologije. Tako je do danas opisan čitav niz različitih patoloških stanja na kljovama vepra, uključujući potpune i nepotpune intra- i ekstra-alveolarne prijelome, rane traume tijekom razvoja zuba, formiranje dvostrukih zona rasta, stvaranja dentinskih mostova sa odumiranjem proksimalnog dijela pulpe, pojave prekobrojnih zuba i sl. Pored do sada pretežito makroskopskog te povremeno mikroskopskog analiziranja kljova, veću pozornost trebalo bi posvetiti virtualnom pregledu CT-om te provjeri modula elasticiteta i rasporedu sila opterećenja. U nastanku i prevladavanju patoloških stanja veliku ulogu imaju strukturalne osobitosti, osobitosti rasta u krivulji te nazočnost velike konične pulpe. Dodatno, preliminarni rezultati istraživanja ukazuju na prisutnost matičnih STRO-1+ stanicau području centra rasta kljove. Pregledom poznatih modela reparacije zuba ograničenog rasta i njihovom usporedbom sa stvarnim stanjem u slučaju zuba trajnoga rasta stječu se osnovne spoznaje o izvoru i potencijalu oporavka ovih zuba.

Vepar; kljove; patologija; reparacija; građa; matične stanice

nije evidentirano