hrvatski

Nedostatak odgojno poželjne komunikacije u predmetnoj nastavi

Odgajati znači komunicirati vrijednosti. Ostvariti obostrano zadovoljavajuću komunikaciju nije jednostavno zbog mnogobrojnih razloga koji proizlaze iz same prirode komunikacije i tradicionalnog shvaćanja nastave. Učenici i njihovi predmetni nastavnici mnogo uspješnije mogu ostvariti korektan, ali površan „profesionalni“ odnos nego komunicirati na osobnoj razini. Uzroci tomu mogu se pronaći, primjerice, u učeničkom suprotstavljanju autoritetu, nepovjerenju u obrazovni sustav, neravnomjernom odnosu moći u razredu, ali isto tako i u nastavničkoj ograničenosti resursima (odnos vremena i očekivanih postignuća), nesigurnosti pred novom on-line generacijom i odricanjem odgovornosti za odgojne ishode. Iz navedenog bi se moglo zaključiti da zanemarivanje odgoja odgovara i učenicima i nastavnicima, ali upravo u tome životnom razdoblju izrazito je važno učenike osnažiti za donošenje bitnih odluka. Dodatnu poteškoću predstavlja percipirana odvojenost nastave i životne stvarnosti. Ne uvažavanje izvaninstitucionalnih čimbenika odgoja odražava zatvorenost kurikuluma i totalitarnost obrazovnog sustava. Na nastavi se boravi, a živi se prije ili nakon nastave. Tada se naime odvijaju aktivnosti kroz koje učenici mogu zadovoljiti svoju potrebu za priznanjem, moći, zabavom i slobodom. Drugi primjer raskoraka nastave i stvarnog života se ogleda u različitim vrijednostima koje postoje u nastavi i izvanjskom okruženju. Primjerice, na nastavi se izrazito cijeni poslušnost, natjecanje, ocjena kao izvanjska motivacija, očekivano ponašanje itd., a nasuprot tome svijet rada zahtjeva razvijenu inicijativnost, timski rad, sposobnost samovrednovanja, kreativnost i inoviranje. Suprotno navedenom, odgojno poželjna komunikacija u nastavi odnosila bi se na suradničku komunikaciju usmjerenu na zajedničko traženje rješenja obrazovnih, ali i osobnih poteškoća. Za ostvarivanje suradnje nužna su dva preduvjeta – upoznavanje i stjecanje povjerenja, pri čemu bi prvi korak svakako predstavljalo aktivno slušanje. Aktivno slušati znači čuti, i to ne samo (verbalni) sadržaj poruke, već i osjećaje koji se u pozadini kriju te potrebe koje uzrokuju takve osjećaje. Razvijanjem vještine aktivnog slušanja u školi mogući su pomaci u kvaliteti komunikacije između učenika i nastavnika, među kolegama u zbornici te posebice među samim učenicima. U multikulturalnom svijetu pluralističkih vrijednosti iznimno je bitno poticati prijateljske odnose temeljene na prihvaćanju različitosti s ciljem smanjenja vršnjačkog nasilja.

odgoj; komunikacija; nastava; aktivno slušanje

nije evidentirano