hrvatski

Susret slovenskih prekmurskih i hrvatskih međimurskih govora

U Prekomurju, kao ni između Mure i Drave, nije bilo i nema oštre granice između hrvatskih kajkavskih i slovenskih govora. Najveći dio današnjih slovenskih govora u Prekmurju zahvatila je specifična slovenska pojava – progresivni pomak čelnog naglaska. Panonske slovenske govore, pa tako ni prekmurske, nije zahvatilo opće slovensko duljenje naglašenih nezadnjih slogova. Slovenski prekmurski govori, kao i drugi slovenski panonski govori (“govori panonske baze”), zahvaćeni su u vokalizmu pojavom koja je karakteristika ne samo kajkavštine nego većine hrvatskoga jezika. U njima se etimološko e jednačilo s prednjim nazalom, tj. pri denazalizaciji en se izjednačilo s e. I u prekmurskim i u međimurskim govorima kontinuanta stražnjega nazala izjednačena je nakon denazalizacije (koja je istovremena s ukidanjem prednjeg nazala) s etimološkim o. Slogotvorno l dalo je u. Prekmurske govore s kajkavštinom veže i jedna starija konsonantska crta, tj. skup žđ. Naime, u starom skupu *zdj palatalno ď nije dalo j, kao što se to desilo kada je bilo samostalno. Za susjedno se slovensko područje može prvotno također pretpostaviti takav razvoj, tj. postojanje žđ, koje kasnije daje žj. Međutim, nije vjerojatan takav razvoj u cijelom slovenskom jeziku, sigurno ne u njegovu južnom, odnosno jugozapadnom dijelu, na prijelazu u čakavštinu. U panonskim govorima, kao i u nekim zapadnijim slovenskim, štajerskim govorima poznata je općekajkavska specifična crta – proteza v- ispred inicijalnoga u, npr. vučeni. Od nejezičnih slovensko-hrvatskih paralela koje se odnose na Prekmurje zanimljivo je spomenuti da je ono dugo, sve do druge polovice 18. st. (1777. g.), crkveno pripadalo Zagrebačkoj biskupiji.

dijalektologija ; slovenski prekmurski govori ; hrvatski međimurski govori

nije evidentirano