hrvatski

Nosivi kapacitet turističke destinacije ˝sunca i mora˝

Turizam hrvatskih obalnih destinacija u velikoj se mjeri bazira na turizmu sunca i mora te je kao takav upućen na kupališni prostor kao o temeljni resurs. U prošlosti su područja obale pogodna za kupanje korištena bez ograničenja, ali i u novije vrijeme, zbog pritiska izgradnje u blizini najatraktivnijih dijelova obale, povećava se pritisak i kompeticija za tim resursom. Korisnici kupališnog prostora osim domicilnog stanovništva i gostiju, zbog sve veće mobilnosti morem i kopnom, su izletnici iz drugih destinacija, nautičari, putnici u tranzitu, i sl. Ovakvo nekontrolirano korištenje i (ne) upravljanje resursom se označava kao 'problem zajedničkog dobra' te, u situacijama velike saturacije, ga se najčešće pokušava amortizirati alociranjem upravitelja (koncesionara). Iako koncesioniranje samo po sebi može biti korisno, najčešće se dešava kao posljedica ad hok pristupa te ne mora nužno doprinijeti stvarnom rješavanju problema. Ovaj rad će pregledati postojeće međunarodne prakse izračuna nosivog kapaciteta različitih vidova turizma te prezentirati metodologiju za izračun nosivog kapaciteta kupališnog prostora destinacije, što predstavlja najznačajniji turistički segment kako globalno tako i na Mediteranu.

nosivi kapacitet; kupališni prostor; turizam ˝sunca i mora˝; Hrvatska

nije evidentirano