hrvatski

INDIKATORI RANJIVOSTI ENERGETSKOG SUSTAVA

Danas ne postoji jedinstvena metodologija kojom bi se kvantificirala ranjivost energetskog sustava jedne države ili pojedinog energetskog sektora. U ovom radu se uvođenjem određenih indikatora definira ranjivost energetskog sustava države, pojedinog energetskog sektora ili kompanije, kako s energetskog, tako i s ekonomskog aspekta. Indikatori trebaju poslužiti za kvalitetnije vođenje energetske i ekonomske politike uvažavajući pri tom mnoge rizike. Rizici mogu biti: fizikalni (energetski oblici), ekonomski, društveni i ekološki. Pri tom ranjivost energetskog sektora nije u direktnoj vezi s energetskom ovisnošću. Npr. zemlja koja uvozi glavninu svojih energenata iz diverzificiranih, međusobno neovisnih ili slabo ovisnih izvora bit će energetski jako ovisna, ali ne mora biti jako ranjiva. Također, ranjivost nije vezana samo za uvoznu ovisnost u fizikalnom smislu (količina energenata). Općenito, ranjivost je mjera pravilnog funkcioniranja energetskog sustava. S druge strane, energetska ovisnost definira se kao omjer neto energetskog uvoza i ukupne energetske potrošnje. Energetska neovisnost je komplement energetske ovisnosti. U ovom radu definiraju se osnovni tehnički i ekonometrijski indikatori kojima se opisuje ranjivost energetskog sektora države. To su: - Hirschman-Herfindahlov indikator (indikator uvoza), - Shannon-Wienerov indikator (indikator diverzifikacije opskrbe), - energetska intenzivnost, - specifična potrošnja energije, - ugljična intenzivnost, - emisija CO2 po stanovniku, - energetska ovisnost, - ovisnost nacionalne ekonomije o nafti, - ovisnost nacionalne ekonomije o plinu, - energetski račun. Također, u radu se predlaže korištenje ukupnog indikatora ranjivosti energetskog sustava. Da bi se dobila realna slika o energetskom sustavu potrebno je analizirati sve njegove relevantne komponente i indikatore unutar odgovarajuće vremenske domene. Stoga se u ovom radu nakon definicija prikazuje način korištenja navedenih indikatora na primjeru Republike Hrvatske u razdoblju 1995. – 2005. i to za razinu cjelokupnog energetskog sustava Hrvatske. Iako su obrađeni i pojedini sektori u strukturi energetskog sustava (industrija, uslužni sektor, transportni sektor, poljoprivreda i kućanstva), zbog ograničenosti prostora za članak iznose se samo kretanja pojedinog indikatora za cijeli sektor kroz razmatrano 11-godišnje razdoblje i daje usporedba indikatora ranjivosti energetskog sustava Hrvatske i osam zemalja EU.

energetski sektor; ranjivost; indikatori

nije evidentirano