hrvatski

MOGUĆNOSTI ORGANIZACIJE JAVNE VODOOPSKRBE NA MALIM JADRANSKIM OTOCIMA – PRIMJER OTOKA SUSKA

Jedna od karakteristika priobalnih i otočkih krških vodonosnika je prijeteće zaslanjenje uslijed preeksploatacije, ali se može dogoditi i u sasvim prirodnim uvjetima. Do toga dolazi obično tijekom ljetnih sušnih razdoblja, kada su smanjeni dotoci slatke vode u vodonosniku što uzrokuje narušavanje labilne ravnoteže slane i slatke vode. Vodoistražni radovi na otoku Susku provedeni su sa svrhom pronalaženja oko 2 l/s slatke ili blago bočate vode za potrebe organizacije javne vodoopskrbe na otoku. Stoga su istraživanja bila usmjereni ispod naslaga pijesaka u karbonatne stijene, jer je količina vode koja se može zahvatiti u pijescima nedovoljna za organizaciju vodoopskrbe. Bušotine su locirane na mjestima koja su prema profilima tomografije bila izvan utjecaja mora (jako niski otpori), tj. na mjestima koja su geoelektrična ispitivanja prikazala kao najjače raspucane zone. Mjerenjem elektrolitičke vodljivosti po dubini bušotine zona jačeg zaslanjenja je identificirana na oko 15 metara ispod srednje razine mora na svim bušotinama. Provedenim probnim crpljenjima bušotina ukupno je dobiveno oko 3 l/s, ali uz napomenu da je za vrijeme ljetnog razdoblja kada je crpljeno bilo dosta oborina, tako da se ne može govoriti o maksimalnim crpnim količinama tijekom sušnih razdoblja. U uzorcima podzemne vode iz sve četiri istražne bušotine na otoku Susku kakvoća ne odgovara vrijednostima propisanim za pitke vode. Svi uzorci su mikrobiološki onečišćeni, povišen je sadržaj organskih tvari (utrošak KMnO4) i anionskih detergenata. Najveće onečišćenje nitratima ustanovljeno je u uzorku vode iz istražne bušotine SP-4, gdje je ustanovljena tri puta viša koncentracija nitrata od MDK-a za pitku vodu što upućuje na utjecaj otpadnih voda iz septičkih jama i utjecaj poljodjelstva (vinogradarstva). U uvjetima ograničenih količina vode koje se mogu zahvatiti, ali i kemijski i bakteriološki opterećenog vodonosnika vrlo je teško organizirati javnu vodoopskrbu i osigurati kemijski ispravnu pitku vodu i dovoljne količine za zadovoljenje potreba lokalnog stanovništva. Narušena kakvoća je uglavnom vezana za neorganiziranu odvodnju otpadnih voda. Njenom organizacijom i izgradnjom uređaja za pročišćavanje i ispusta pročišćene otpadne vode u more kakvoća vode u vodonosniku bi se bitno popravila. Tada bi se stekli uvjeti za organizaciju javne vodoopskrbe zahvatom vode iz podzemlja, ali zbog labilne ravnoteže slatke i slane vode uslijed dugotrajnog crpljenja vjerojatno bi došlo do povišenja saliniteta crpljene vode. U radu je prikazan metodološki pristup odnosa slane i slatke vode u priobalnim krškim vodonosnicima, ali i primjer krškog vodonosnika na otoku Susku. Za određivanje odnosa slatke i slane vode temeljem mjerenja u bušotinama na Susku korišten je Ghyben-Herzbergov zakon koji za 1 metar nadsloja slatke vode iznad srednje razine mora predviđa oko 40 metara slatke vode ispod razine mora. Rezultati mjerenja na otoku Susku pokazali su gotovo upola manje debljine sloja slatke vode u vodonosniku. Tako dobiveni rezultati mogu se tumačiti utjecajem lokalnih geoloških uvjeta u vodonosniku, ali također treba uzeti u obzir i da su kote ušća bušotina očitane sa karte 1:5.000, a nisu geodetski snimljene. Ukoliko u proračun uzmemo grešku od pola metra izmjerene vrijednosti dubine do zone miješanja slatke i slane vode odgovarale bi rezultatima dobivenim Ghyben-Herzbergovim zakonom.

Odnos slane i slatke vode; otok Susak; priobalni krški vodonosnik; Ghyben-Herzbergov zakon

nije evidentirano