hrvatski

Hrvatski nacionalni kurikulum

Pojam kurikuluma u evropskoj pedagoškoj teoriji i praksi postupno se javlja od šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeca. Termin je preuzet iz americke prakse kao rezultat niza inovacijskih poticaja koji su u to vrijeme dolazili iz SAD. Pojam plana i programa postupno se zamjenjuje terminom kurikulum, ali samo pedagoško znacenje ovog termina još je daleko od opce usuglašenosti. Razlicite teorijske orijentacije koje iz sfere filozofije, psihologije i sociologije zapljuskuju pedagogiju znacajno usložnjavaju poimanje ovog fenomena. Hrvatska pedagoška teorija i praksa prošla je nekoliko razdoblja u kojima se razvijao odnos prema ovom fenomenu od vremena kad su postojali samo planovi i udžbenici koji su zamjenjivali program, preko centraliziranih programa, do izvedbenih programa koji su podrazumijevali autonomiju škole. Pojam kurikuluma javlja se relativno kasno i uglavnom se smatra sinonimom za nastavni program. Teorija kurikuluma pak predstavlja dio didaktike koji se bavi problematikom izrade i primjene nastavnih programa. Polazeci od humanistickog teorijskog pristupa program ili kurikulum treba smatrati društvenim aspektom odgojno-obrazovne intencije dok onaj individualni aspekt ostaje u nadležnosti nastavnika, ucenika i roditelja. Kurikulum bi trebalo smatrati dokumentom kojim se definira društveni aspekt odgoja i obrazovanja u dijelu školskog sustava. Kurikulum cine odgojni i obrazovni ciljevi i zadaci, nastavni plan, nastavni programi pojedinih predmeta ili podrucja, metodicka i medijska oprema kurikuluma, organizacijski aspekt i evaluacija.

Plan i program ; kurikulum ; teorijski pristupi ; moderna i postmoderna ;

nije evidentirano