hrvatski

Mentorstvo i preporučiteljski odnos u akademskoj medicini

U ovom su doktorskom radu načinjena dva sustavna pregleda literature kojima su istraženi i objedinjeni kvantitativni i kvalitativni dokazi o značenju, osobinama, učestalosti i učincima mentorstva u akademskoj medicini. Nadalje, primarnim kvalitativnim istraživanjem ispitano je na koji način stariji članovi akademske zajednice rabe svoje neformalne kontakte kako bi, u okviru mentorstva i drugih razvojnih odnosa, potaknuli međunarodnu mobilnost i znanstvenu izobrazbu mladih liječnika. U ovom se radu prvi put sustavno proučava i objedinjuje dosadašnja znanstvena literature o mentorstvu u akademskoj medicini. Doktorski rad pokazuje da je postojeće znanje o mentorstvu u akademskoj medicini oskudno i ima mnogo metodoloških nedostataka. Učinak mentorstva utvrđen je u području osobnog razvoja, vođenja i odabira karijere, te istraživačke produktivnosti, što uključuje publikacije i dobivene projekte. Utvrđeno je da se mentorske funkcije mogu podijeliti na one koje utječu na akademski razvoj i one koje utječu na osobni razvoj. U radu se nudi nova klasifikacija disfunkcionalnog mentorstva, koja se sastoji od osobne, relacijske i strukturalne dimenzije. U okviru primarnog kvalitativnog istraživanja razvijen je model od četiri razine preporučivanja. Od prvoga prema četvrtomu oblku povećava se stupanj međusobnog povjerenja i posvećenosti te kontrole nad uspjehom, a smanjuje se broj preporučenika koje je moguće angažirati. Samo na najvišoj od te četiri razine preporučivanje se može smatrati sastavnim dijelom mentorstva u užem smislu.

mentorstvo; preporučivanje; akademska medicina

nije evidentirano