hrvatski

Etnički identitet i vrijednosti Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Glavni cilj ovoga istraživanja bio je ispitati izraženost etničkog identiteta Hrvata u BiH kao manjinskoj etničkoj skupini te Hrvata u Hrvatskoj kao dominantnoj skupini te povezanost etničkog identiteta s četiri tipa vrijednosti više razine (vlastito odricanje, vlastiti probitak, otvorenost za promjene, zadržavanje tradicionalnih odnosa) i važnosti vjere kod navedene dvije grupe. Istraživanje je provedeno na ukupno 281 studenta hrvatske narodnosti Sveučilišta u Zagrebu te Sveučilišta u Mostaru, od toga 179 ženskih, te 102 muška ispitanika. Broj ispitanika u BiH je 130, a u Hrvatskoj 151, prosječna dob u obje navedene skupine je 21 godina. Na studente je grupno, tijekom redovnih predavanja, primjenjena hrvatska verzija Skale etničkog identiteta (MEIM-R) te verzija Schwartzovog upitnika vrijednosti PVQ (Portrait Values Questionnaire), te socio-demografski upitnik. Ovo istraživanje je pokazalo da studenti u BiH kao manjinska etnička skupina postižu statističi značajno veći rezultat na Skali etničkog identiteta, odnosno imaju izraženiji etnički identitet, za razliku od studenata u Hrvatskoj. Također istraživanjem smo dobili da je ukupan rezultat na Skali etničkog identiteta u pozitivnoj, statistički značajnoj povezanosti s tipom vrijednosti-zadržavanje tradicionalnih odnosa (kolektivistički tip vrijednosti) te važnošću vjere kod obje navedene skupine. Kod Hrvata u BiH pokazala se statistički značajna povezanost etničkog identiteta i tipa vrijednosti otvorenost za promjene, a kod Hrvata u Hrvatskoj s tipom vrijednosti vlastito odricanje. U uzorku Hrvata u BiH važnost vjere je imala statistički značajan doprinos u objašnjenju izraženosti etničkog identiteta, dok je kod Hrvata u Hrvatskoj statistički značajan doprinos imala važnost vjere te tip vrijednosti- zadržavanje tradicionalnih odnosa.

teorija socijalnog identiteta; etnički identitet; vrijednosti i vrijednosne

nije evidentirano