hrvatski

Komparativna analiza društvenih obilježja religioznosti i nereligioznosti

Rad ima 251 stranicu, 127 bibliografskih jedinica, 53 tablice i 69 bilješki. Rad sadrži predgovor, tri poglavlja i zaključke. U doktorskom radu "Komparativna analiza društvenih obilježja religioznosti i nereligioznosti" Dinka Marinović Jerolimov istraživala je promjene u religioznosti i nereligioznosti pod pretpostavljenim utjecajem društvenih (tranzicijskih) promjena. U prvom poglavlju "Uvod u problematiku istraživanja religijskog fenomena - teorijska ishodišta" analizirana su teorijska ishodišta primjerena za istraživanje religijske situacije u Hrvatskoj: problematika sociologijskog pristupa religiji, različiti pristupi definiranju religije, religioznosti i nereligioznosti, rasprava o sekularizaciji i modernizaciji, te religioznosti i nereligioznosti u europskom i hrvatskom tranzicijskom kontekstu. U drugom poglavlju "Teorijsko hipotetički okvir" izložen je teorijski okvir, operacionalizacija osnovnih pojmova i interpretativni okvir rada na temelju dva pristupa, najprimjerenija istraživanju najrasprostranjenije tradicionalne crkvene religije i religioznosti u Hrvatskoj: strukturalno-dimenzionalnog pristupa u kojem su, uz primjenu Glockovog petodimenzionalnog modela, istraživane dimenzije vjerovanja, prakse i posljedica, te Dobbelaereovog multidimenzionalnog određenja sekularizacije. U trećem poglavlju "Komparativna analiza društvenih obilježja religioznosti i nereligioznosti" analizirani su podaci iz dva empirijska istraživanja provedena u Hrvatskoj 1989. i 1996. godine, čime su religioznost i nereligioznost istraživane u dva socijalno-povijesna trenutka, odnosno u okviru dva tipa društva (realsocijalističkog i tranzicijskog), a što je provedeno na tri razine 1) religijsko-strukturnoj 2) sociostrukturnoj i 3) na razini vrijednosti. Rezultati su pokazali značajne promjene, odnosno porast religioznosti i smanjenje nereligioznosti na sve tri razine, što se može razumjeti kao proces desekularizacije i povratka svetog na individualnoj razini. Međutim, utvrđeno je i istovremeno postojanje sekularizacijskih učinaka i privatizacije religioznosti, što se pokazuje u različitom prihvaćanju vjerovanja i različitom stupnju religijske prakse unutar dvije grupe religioznih ispitanika. Na temelju sociodemografskih podataka utvrđen je profil religioznih i nereligioznih ispitanika. Utvrđene su razlike između religioznih i nereligioznih ispitanika u vrijednosnom aspektu, na razini crkvenosti i u vrijednosnim orijentacijama autoritarizma, patrijarhalizma, etnocentrizma i liberalizma. Utvrđen je izraziti porast etnocentrizma, te veća zastupljenost ove orijentacije kod religioznih ispitanika. Utvrđena je i otvorenost prema liberalizmu u obje godine istraživanja. U četvrtom poglavlju su izneseni zaključci: porast religioznosti, religijski revival na sve tri razine religioznosti i u svim socijalnim skupinama, ukazuje na to da povezanost religioznosti i etnocentrizma jača nacionalnu homogenost,, ali da se uz porast desekularizacije nastavlja i proces sekularizacije, koju naročito podupire otvorenost za liberalizam. Navedeni se procesi dovode u vezu s tradicionalnom povijesnom prisutnošću najrasprostranjenijeg katoličanstva u Hrvatskoj, s društvenim promjenama u kojima je institucionalna otvorenost prema religiji i crkvi rezultirala i porastom njihova ukupnog društvenog značenja, te s političkim poticajima u isticanju povijesne povezanosti katoličanstva i hrvatskog naroda.

tradicionalna crkvena religija; religioznost; nereligioznost; Hrvatska; komparativna analiza; društvena obilježja

nije evidentirano