hrvatski

Na tragu modernističkoga režijskoga postupka - Anđelko Štimac i izvedbe Shakespearea na pozornici HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci (W. Shakespeare, Macbeth)

Tijekom četrdeset i pet godina svojega djelovanja po brojnim kazalištima Anđelko je Štimac ostavio iznimno bogat kazališni opus koji broji dvjestotinjak različitih uloga te jednak broj kazališnih režija. Jednako tako, od izuzetnoga su značaja njegove zasluge kako za formiranje repertoarne politike tako i za razvoj Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci u kojoj djeluje od 1946. godine pa sve do umirovljenja. Oslobođen utjecaja suhoparne socrealističke poetike što je tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća, pronalazeći opravdanje u različitim i često pogrešnim tumačenjima Sistema Stanislavskoga, dominirala riječkom pozornicom - Štimac se jednostavnošću scenskoga izričaja, pomnim promišljanjem scenografije, osobitim naglaskom na glumi i glumcu te iznimnim interesom za dramski tekst približio upravo modernističkom redateljskom diskursu. U tom nam je kontekstu zanimljivo istaknuti šekspirijanski ciklus (Hamlet, Otello, Romeo i Julija, Richard III, Macbeth) kojim se približava Copeauovu scenskom promišljanju gologa podija što nam na koncu i otkriva ovoga redatelja u zagovarateljskoj poziciji izvorne i jednostavne pozornice oslobođene različitih ideoloških previranja.

Anđelko Štimac; modernistička režija; izvedbe Shakespearea; HNK Ivana pl. Zajca; Jean Copeau; scenografija

nije evidentirano