hrvatski

Razvoj ljudskih potencijala u turizmu kao značajka hrvatskog identiteta

Svako društvo, država, narod, obitelj i pojedinac prepoznaje se u svome identitetu i s određenim vrednotama. Tijekom civilizacijskog razvoja pojedine se vrednote i identitet unapređuju, padaju u zaborav ili zapadaju u krizu. Nakon osamostaljenja 1990. godine, Hrvatska kao država ulazi u specifične društvene i političke okolnosti koje se, međutim, nisu izrazitije odrazile na njezin identitet. Te se specifične okolnosti očituju i u usporenome gospodarskom razvoju, velikom raslojavanju unutar struktura stanovništva, u ideološkoj podijeljenosti hrvatskih građana i u visokoj razini vjerske samoidentifikacije. Te i druge okolnosti i promjene stvaraju identitet koji ljudi unose i u turističke usluge te ga razmjenjuju u komunikaciji s drugim, pa i sa strancima. U ovom se prilogu raspravlja i pokušava odgovoriti na više pitanja: Što je to hrvatski identitet, kako se stvara i projicira prema inozemstvu? Što strukture društva i poslovni sustavi čine da bi taj identitet bio prepoznatljivi? Imaju li ta nastojanja uspjeha i koliko se razlikuju od europskih standarda? Može li kvalitetniji razvoj ljudskog potencijala pridonijeti boljem identitetu hrvatskog turizma u svijetu i većoj turističkoj posjećenosti? To su tek neka od pitanja na koja pokušavamo odgovoriti. Uz to, analizirat ćemo značenje turizma u gospodarskom identitetu Hrvatske te sustav obrazovanja turističkih kadrova kao atrakciju i za hrvatski identitet, i sugerirati nove mogućnosti za njegovo poboljšanje.

ljudski potencijali, turizam, hrvatski identitet

nije evidentirano