hrvatski

Prevoditelj kao posrednik interkulturalne komunikacije : teorijski i komunikološki aspekt

U disertaciji se, u kontekstu prevoditeljstva, kao nove interdisciplinarne znanstvene discipline, istražuju tri ključne dimenzije suvremenog društva: globalna komunikacija, kompetentno obrazovanje i informacijsko-komunikacijska tehnologija. Disertacija se sastoji od teorijskog diskursa i empirijskog istraživanja. Analizira se problem interkulturalne komunikacije kao globalnog fenomena susretanja različitih kultura i nacija, bez obzira na državne granice i geografske udaljenosti. S komunikološko-teorijskog gledišta analizira se uloga prevoditelja kao društvenog bića, komunikatora i specijalista za interkulturalno posredovanje. Istraživanje polazi od Pierre Bourdieuove (1984.) teorije strukturalističkog konstruktivizma koji ima bitan utjecaj na teoriju prevođenja u 21. stoljeću. U suvremenom međunarodnom komunikacijskom okruženju naglašen je habitus prevoditelja kao kategorija preko koje se određena profesija realizira u društvenom poretku. Komunikacija, i posljedično protok informacija, bit je prevodilačke teorije i prakse. Za razliku od kognitivnih studija, koji u centar svog istraživanja stavljaju mentalne procese prilikom prevođenja, komunikološko-kulturološki pristup promatra prevoditelja u kontekstu društvene prakse i njegove komunikacijske sposobnosti. Suvremeni prevoditelj doživljava redefiniciju svoje funkcije i dobiva novu dimenziju kao posrednik, komunikator, medijator i kreator realnosti na međunarodnoj višejezičnoj sceni. Ova disertacija posebno važnu ulogu posvećuje upotrebi i korištenju informacijsko-komunikacijske tehnologije i prevodilačkih alata te se teorijski i metodom upitnika analizira potreba za odgovarajućim obrazovanjem kako bi društveni status i kompetencije prevoditelja zadovoljili visoke međunarodne standarde prevođenja i time se ravnopravno uključili u europsko prevodilačko tržište. Europska unija potiče višejezičnost i multikulturalnost, a time prevođenje postavlja u središte svojih društveno-političkih prioriteta. Disertacija posebno naglašava potrebu uporabe informacijsko-komunikacijske tehnologije prilikom prevođenja te analizira prevodilačke alate i jezične tehnologije u funkciji unapređenja prevodilačkih procesa. U radu su analizirana i statistički obrađena tri istraživanja: a) istraživanje provedeno na Sveučilištu Maribor među studentima kojim se istražuje doprinos tehnologije u kvaliteti, konzistentnosti i brzini prijevoda. b) istraživanje provedeno među prevoditeljima i sudskim tumačima u RH na uzorku od 138 ispitanika, s posebnim osvrtom na korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije u procesu prevođenja i c) komparativna analiza europskih prevodilačkih curriculuma.

prevoditelj; interkulturalna komunikacija; prevoditeljstvo; višejezičnost; teorije prevođenja; prevodilački curriculum; informacijsko-komunikacijska tehnologija; prevodilački alati

nije evidentirano