hrvatski

Socijalizam i tranzicija – demokratizacija i isključivanje u potrošnji

U prvom dijelu rada se prikazuju političke i gospodarske prilike socijalizma, s naglaskom na socijalnu diferencijaciju koja se, unatoč proklamirane jednakosti, ogledala u razlikovanju političke i ekonomske elite i većine radnog naroda. U kontekstu političkih i gospodarskih prilika koje su je određivale, potrošnja se tumači kao „diktatura nad potrebama“ (Luthar, 2006:209). Kao takva manifestirala se u skromnoj ponudi, nedostupnosti luksuznih, modernih artikala i povremenim nestašicama uvjetovanim cikličkim gospodarskim i političkim krizama. Potrošnja je u ovom razdoblju kontrolirana i pod pritiskom društva, ograničavana politikom i ideologijom. Međutim, koristeći prilike koje je omogućavao sam sustav, potrošnja se otimala kontroli, te se posebnim načinima proširivala i nadopunjavala. Među tim načinima naglašava se institucija shopping putovanja u zapadne zemlje, koja je, zbog dobrih primanja, većina mogla sebi priuštiti. Postajući kolektivni fenomen, ova putovanja pokazuju demokratizirajući aspekt socijalističke potrošnje. Drugi dio rada donosi razmatranja novijeg razdoblja hrvatskog društva, od 1900., do danas, kojega obilježava promjena društvene strukture kao tranzicija ka tržišnoj privredi kapitalističkog tipa. Inače dugotrajan i težak proces preobrazbe, kod nas je dodatno otežan ratom i poraćem, primarno pretvorbom i privatizacijom koja je iskorištena od nekadašnje i novonastale elite, od kojih niti jedna nije bila na visini zadatka – dovršenja procesa modernizacije (Županov, 2002:129-130). Tranzicija podrazumijeva proces raslojavanja društva, a ona se kod nas odvijala nepovoljno, diferencijacijom na imućnu manjinu, skroman srednji sloj i do tada nepoznatu kategoriju siromašnih. Autori ukazuju na novu stratifikaciju kao dvojnu (Županov, 2002:87), ili bipolarnu (Malenica, 2007:115). U takvim drušvenim okolnostima događa se prodor potrošačkog obilja. Tržišna ekonomija je omogućila demokratizaciju uvoza i trgovine, a nakon rata prodiru strana ulaganja i kapital. Ponuda proizvoda na domaćem tržištu povećava se kvalitativno, kao suprotnost nekadašnjim oskudicama, i kvalitativno, u vidu mogućnosti slobode izbora između proizvoda različitih proizvođača, kakvoće, cijene, dizajna i robnih marki. Strukturno i sadržajno mijenjaju se i prodajna mjesta. Nastupanjem nove potrošačke kulture sve je postalo dostupno kod kuće, pa se može govoriti o demokratizaciji potrošnje. Međutim, sukladno obilježjima društva koje je generira, nova potrošačka kultura kreira nove načine isključivanja, koji se u radu detaljnije obrazlažu. Za razliku od socijalističke diktature, ti su načini „mekši“ i uvjetuju samoisključivanje pojedinca, što u konačnici ima za posljedicu da određeni slojevi ne mogu sudjelovati u potrošnji. Zaključuje se kako se potrošnja u socijalizmu, unatoč nedostatka funkcioniranja zakona tržišta i slobode izbora, zahvaljujući načinima kojima se obogaćivala, može odrediti kao potrošačka kultura. Iako po mnogočemu različite, potrošačka kultura socijalizma i nova potrošačka kultura pokazuju slična obilježja: ograničavanje i isključivanje, i s druge strane, demokratičnost. Međutim ove se potrošačke kulture ipak u temelju razlikuju prema mehanizmima isključivanja. Naime, za socijalizam je znakovita manipulacija potrebama, kao diktatura sustava, dok se u tranziciji odgovornost i mehanizmi prebacuju na samog pojedinca koji je, sukladno svojim socio-ekonomskim mogućnostima, prinuđen uspostaviti samodiktaturu nad potrebama i željama.

socijalizam; tranzicija; socijalna struktura; potrošnja

nije evidentirano