hrvatski

Dodiri Hrvatske i Ugarske u ozračju srednjeuropske umjetnosti kasnoga srednjeg vijeka

Prihvatimo li tu opće poznatu tvrdnju da sačuvana arhitektura kasnog srednjeg vijeka sjeverne ili kontinentalne Hrvatske pripada svojim temeljnim oznakama srednjoeuropskom umjetničkom krugu, nužno je prema oblikovanju ljuske prostora odrediti njene dodire unutar te sredine. Te temeljne oznake, tlocrtna tipologija sakralne arhitekture kasnog srednjeg vijeka i organizacija prostora čitljiva na sačuvanim spomenicima sjeverne Hrvatske, pokazuju svoju pripadnost srednjoeuropskom umjetničkom krugu, a oblikovanje gornjeg dijela ljuske prostora – svodova – upravo najviše pokazuju puteve širenja stila i njegove promjene koje se mogu promatrati i raspoznavati na primjerima sačuvanih spomenika. Većina spomenika sačuvala je svoju izvornu tlocrtnu tipologiju, a arhitektonska plastika manje je sačuvana. Elementi elevacije: svodovi, rebra ključni kameni, konzole, portali, dijelovi su ljuske prostora koji upravo najviše govore o stilu. Kako su uglavnom ti elementi elevacije propali, gotovo u potpunosti na prostoru Pečujske biskupije u međurječju, izvori i promjene likovnih pojava mogu se proučavati samo na malom broju spomenika. Njihove sličnosti čine skupine unutar prostora sjeverne Hrvatske, ili usporedne primjere s pojedinim srednjoeuropskim kamenarskim radionicama.

Hrvatska; Mađarska; Srednji vijek; umjetnost; arhitektura; gotika

nije evidentirano