hrvatski

Vodnjanski statut - Statuto di Dignano

Nakon što je 2007. godine objavljen Dvigradski statut s početka 15. stoljeća kao jedini koji je nadživio mjesto u kojemu je nastao, kao druga knjiga u izdanju Kolana od statuti objavljen je Vodnjanski statut. Godina pisanja mletačke redakcije Vodnjanskog statuta podudara se s godinom otkrića Amerike i s krajem srednjeg vijeka. Zbog toga Statut možemo doživjeti kao simbol prijelaza između dva razdoblja. To je vrijeme kada se možda još izgovarala izreka zabilježena na margini jednoga prijepisa Vodnjanskog statuta Fiat jus et pereat mundus - Neka vlada pravda, pa makar propao svijet. Danas, 518 godina poslije, pred nama se nalazi Vodnjanski statut obrađen kao povijesni izvor najvišega ranga. U uvodnom dijelu knjige tiskane su studije koje donose osnovne informacije o izdanju, sačuvanim primjercima Statuta te povijesnom i pravnom kontekstu u kome je Statut nastao. U OSNOVNIM OBILJEŽJIMA, studiji Jakova Jelinčića, iznijeta je činjenica da je izvorni latinski rukopis Vodnjanskog statuta zagubljen, ali da je njegov sadržaj do nas došao zahvaljujući tradiciji prepisivanja u osam sačuvanih prijepisa/prijevoda na mješavini talijanskog jezika i mletačkog idioma, koji se čuvaju u: A- Državnom arhivu u Trstu, Knjižnica, Prizivni sud (Archivio di Stato di Trieste, Biblioteca, Corte d’apello) ; B - Gradskoj knjižnici Attilio Hortis u Trstu - Diplomatičkom arhivu (Biblioteca civica Attilio Hortis- Archivio diplomatico - Trieste) ; C - Knjižnici Muzeja Correr u Veneciji (Biblioteca del Museo Correr - Venezia) ; D - Knjižnici “Giovanni Spadolini” Senata Republike Italije u Rimu (Biblioteca del Senato “Giovanni Spadolini” - Roma) ; tri primjerka E, F i G u Državnom arhivu u Pazinum i H - Zavičajnom muzeju grada Rovinja (Museo Civico della Città di Rovigno). Izvornik na latinskom jeziku svakako je postojao u vodnjanskom općinskom arhivu 1917. godine kada ga je proučio i opisao austrijski povjesničar umjetnosti Hans Folnesich u djelu Die Illuminierten Handschriften im Österreichichen Küstenlande in Istrien und der Stadt Triest. Godine 1935. naveden je u djelu Antonija Santangella, Inventario degli oggetti d'arte d'Italia, V. Provincia di Pola. Prema navodima nekih svjedoka, kodeks se čuvao u kasi Vodnjanske općine otkuda je nestao pred kraj 40-ih ili početkom 50-ih godina 20. stoljeća i možda će i ovo izdanje biti poticaj da se ulože novi napori ne bi li se pronašao izvornik. Svi su sačuvani rukopisi detaljno opisani tj. donijeta su njihova formalna i sadržajna obilježja, a iznijeta je i kratka povijest njihovog nastanka i putevi kojima su stigli do današnjih čitatelja. Nakon značajki jezika i pisma te načela priređivanja i redaktorskih oznaka nazali se Usporedna tablica glava unutar knjiga Vodnjanskog statuta u sačuvanim rukopisima. HABITAT U POKRETU I APOTEOZA OBILJA - MONOGRAFIJSKI PRIKAZ PROŠLOSTI VODNJANA, JUŽNOISTARSKOGA TRGOVIŠTA Miroslava Bertoše stavlja Vodnjanski statut u povijesni kontekst i donosi podatke o povijesti vodnjanskog područja. Krenuvši od tragova starina u prostoru i pisanog spomena Vodnjana autor nas vodi kroz godine politike i godine mačeva, raznih unutarnjih napetosti, migracije, ustroj, ustanove i propise i druge uporišne točke razvoja i propadanja u vrijeme Mletačke Republike. Zbog blizine Pule, nove ratne luke Habsburškoga Carstva, sredinom 19. stoljeća Vodnjan dobiva nove uloge da bi privremeno napuštanje u prvome i trajni egzodus/esodo poslije drugoga svjetskoga rata zauvijek poremetili nekadašnju životnu ravnotežu. U raspravi VODNJANSKI STATUT U PRAVNOM KRAJOBRAZU ISTARSKOGA KASNOG SREDNJOVJEKOVLJA Nella Lonza nas vraća u vrijeme kada je Statut određivao svakodnevni život stanovništva. Postavljajući pitanje o dometima i ograničenjima statuta kao povijesnog izvora, vodi nas kroz dvije osi vlasti, lokalne vodnjanske i vrhovne mletačke, kroz duhovno i svjetovno, domaće i strano. Upoznaje nas s radnom snagom, slugama i najamnicima, životom ruralnog svijeta: sočedama, poljskim štetama i krađama. S rešetke javnih općinskih interesa skreće u privatno okruženje braka na istarski način i svijet djece. Autorica spaja pravne norme i njihov odraz na život u dijelu rasprave o nasljeđivanju, vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obveznim odnosima, zastari, dosjelosti i srodnim institutima, a zatim nas vodi pred sudačku klupu, da bi na kraju vodnjansko pravo sagledala u kontekstu između lokalnog i općeg prava. Radi lakšeg korištenja teksta Statuta, autorica donosi i NOVČANE JEDINICE I MJERE SPOMENUTE U VODNJANSKOM STATUTU. Slijedi reprodukcija primjerka rukopisa iz knjižnice Attilio Hortis u Trstu u njegovoj izvornoj veličini., dok je ostale snimke moguće pregledati na CD-u u privitku knjige. Središnji dio knjige predstavlja TRANSKRIPCIJA A rukopisa s naznakama odstupanja u drugim rukopisima Jakova Jelinčića i Marina Manina. Usporedno s transkripcijom donesen je i PRIJEVOD NA HRVATSKI JEZIK Nelle Lonze. Završni dio sadrži talijanska i hrvatska KAZALA GLAVA/INDICE DEI CAPITOLI i to: kazalo stvari/indice delle materie, kazalo mjesta/indice dei luoghi, kazalo osoba/indice delle persone i kazalo svetih imena /indice dei nomi santi.

Vodnjan; Dignano; Statut; Statuto; Istra; Istria

Knjiga je dvojezična, hrvatsko-talijanska.