hrvatski

Škur, škure, škuribanda: etimologija i značenje u hrvatskim govorima

Prilagođenice talijanskoga pridjeva scuro 'taman, mračan' susrećemo u svim hrvatskim primorskim govorima i među čakavskim leksičkim elementima u govorima unutrašnjosti. O potpunoj prilagodbi svjedoče stupnjevanje i izvedenice. U talijanskom, a isto tako i u hrvatskom kao jeziku primatelju, s ovim se pridjevom u pravilu povezuje homonimni naziv za prozorski kapak koji služi za zamračivanje. Dok je izvjesno da pridjev potječe od latinskoga obscurus, za drugi leksem velik broj etimologa smatra da je langobardskoga podrijetla (*skur 'sklonište, zaštita'), kao i škureta, naziv za tanku dasku. Po tome tumačenju, povezivanje spomenutog pridjevskog i imeničkog leksema djelo je pučke etimologije. No, otkrivamo da latinski obscurus i langobardski *skur potječu od zajedničkog indoeuropskog etimona. Imenica škuribanda u govorima srednje i južne Dalmacije nedvojbeno se paretimološki oslanja na pridjev 'mračan'. Mletački predložak drugačijega je značenja, a predstavlja prilagodbu talijanske riječi scorribanda 'upad, izlet, digresija'. Cilj ovoga rada jest izložiti etimologiju navedenih talijanskih leksema, likove prilagođenica u hrvatskim primorskim govorima, te semantičke razlike između pojedinih govora i u odnosu na jezik davatelj.

posuđenica; etimologija; latinski; langobardski; talijanski; hrvatski

nije evidentirano