hrvatski

Papin primat u misli M. A. De Dominisa

De Dominis nastoji dokazati, osobito u djelu De Republica Ecclesiastica, da je primat Rimske crkve, a time i rimskog biskupa - pape, nad drugim crkvama ustvari neutemeljen. Smatra da se Petrov primat, ako ga je i bilo, na nikakav način nije mogao prenijeti na rimskog biskupa. Oštroj kritici podvrgava papinski autoritet i samu narav primata rimskog biskupa s namjerom da na najmanju moguću mjeru svede ulogu i važnost samog primata i papinskih ovlasti. Temeljni mu je dokaz tvrdnja da se Rimska crkva nema pravo hvastati da je bila sjedište apostola Petra, jer se i druge Crkve time mogu pohvaliti, primjerice crkve u Jeruzalemu i Antiohiji. Osim toga, uz Petra i Pavao je propovijedao u Rimu, gdje je, poput Petra, podnio i mučeničku smrt. Dakle, Rimska je crkva utemeljena djelovanjem ne samo sv. Petra, nego i Pavla. Štoviše, smatra on, Pavao je prije Petra stigao u Rim te u tu vršio biskupsku službu. Svoje mišljenje o ulozi sv. Petra, o Rimskoj crkvi, o papi i papinstvu potkrijepio je brojnim navodima Svetoga pisma, crkvenih otaca, koncilskih izjava i raznih pravnih uredbi. No, zanimljivo, donosi dokaze koji u prilog njegovoj unaprijed postavljenoj tezi o neutemeljenosti primata Rimskog biskupa, dok dokaze koji potvrđuju primat, a koje je vjerojatno poznavao, ispušta ili ih vadi iz konteksta te tumači u prilog vlastite, unaprijed zadane teze. Tu se očituje nedosljednost njegove metode istraživanja. Naime, svojim istraživanjem nije išao isključivo za utvrđivanjem istine, nego je tražio dokaze vlastitoj unaprijed zadanoj tezi. Uza sve to, velik je njegov doprinos teologiji općenito, osobito ekleziologiji, nadasve u izlaganju nauke o biskupskom kolegijalitetu, makar nije znao ili nije htio znati kako s tim pomiriti nauku o primatu rimskog biskupa.

M. A. de Dominis, papa, primat Rimska crkva, biskupi

nije evidentirano