hrvatski

Digitalni potpis i enkripcija

Komunikacijski kanali suvremenog svijeta sve više poprimaju elektronički oblik, a zakonodavstvo tradicionalne ekonomije ne može zadovoljiti potrebe elektroničke razmjene podataka zasnovane na elektronički potpisanom dokumentu. Vlastoručni potpis je bio jedan od temelja trgovačkih transakcija, a ništa manje nije važna ni uloga digitalnog potpisa u novim "digitalnim" okolnostima. Uvažavajući neformalnost kao opće načelo obveznog prava, treba uzeti u obzir i potrebu stranaka da za slučaj spora osiguraju ispravu s odgovarajućom dokaznom snagom. U takvim okolnostima logična je praksa sklapanja ugovora u pisanom obliku ne samo u situacijama kada je to zakonski predviđeno, već i za sve poslove čija vrijednost opravdava dodatni trud. Potpis nije zakonski definiran pojam, već se radi o općeprihvaćenom pravnom standardu o kojem nije bilo većih dvojbi sve do pojave elektroničke komunikacije. Suvremene definicije polaze od toga da potpis nije dio isprave te se usredotočuju na postojanje "oznake" i "namjere". Učiniti povjerljive podatke nečitkima i nedostupnima svima osim osobe kojoj su namijenjeni, postupak je koji se naziva enkripcijom podataka (grč.krypto-skrivam). U svijetu je enkripcija postala pravilo i praksa u poslovnoj i privatnoj komunikaciji već zadnjih dvadesetak godina. Informatizacija poslovanja unijela je niz promjena i na domaće poslovanje. S kriptiranjem informacija najprije se počelo baviti u bankarskom poslovanju. Informacije koje se u modernom poslovanju često šalju elektronskom poštom na putu od pošiljatelja do primatelja prolaze kroz barem desetak mrežnih čvorova. Na svakom od njih poruka je u potencijalnoj opasnosti da je netko pročita ili čak promijeni njezin sadržaj.

digitalni potpis; enkripcija; dekripcija; algoritmi

Specijalistički diplomski stručni studij poslovnog upravljanja