hrvatski

Franjevačke crkve u obzoru devetnaestog stoljeća

Početkom 19. stoljeća crkva živi u polaritetu prosvjetiteljstva i romantizma i u tom kriznom razdoblju, koje je u geografiji sjevernohrvatskoga političkog prostora još obilježeno društvenim i upravnim promjenama, obnove u kojima se iskazuje vrijeme znatne su tek oko sredine stoljeća. Problemi su zajednički svim crkvama, a franjevačke se razlikuju po specifičnoj ikonografiji. U neprepoznavanju toga kontroverznog stoljeća u kojemu je nezaobilazno posredovanje ideologije u simbolici arhitektonskog oblikovanja, napose nasljedovanja u crkvenoj arhitekturi sa svim granama koje su s njom povezane, mnogo je toga tijekom našeg stoljeća jedva zamjećivano, mahom izuzeto iz svake valorizacije, nestalo iz različitih razloga, navlastito u ofenzivnoj zaštiti "priznatih" prijašnjih razdoblja, što nije samo naš specifikum, i napokon zbog novih liturgijskih propisa. Te se općenite napomene odnose i na naš rubni prostor, materijalno siromašniji, ali duhovno sumjeren europskom ili bliže srednjoeuropskom, štoviše radikalniji u restituciji historijskog naslijeđa, pri čemu je franjevačko u obnovama imalo odlučujuću važnost.

19.stoljeće; crkvena obnova; jedinstvo stila; historicizam; franjevačke crkve

ISBN 953-6776-11-1 Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 12. siječnja - 23. travnja 2000.