hrvatski

Genetičke osobitosti populacije smeđeg medvjeda (Ursus arctos) u Hrvatskoj

Populacija smeđih medvjeda (Ursus arctos) u Hrvatskoj je najzapadnija stabilna, a ujedno i autohtona populacija medvjeda u Europi, što joj daje izuzetan značaj za očuvanje vrste na europskim prostorima. Gospodarenje populacijom smeđeg medvjeda zahtjeva poznavanje njezine genetičke raznolikosti, što dosad nije istraženo. Ovo istraživanje imalo je za cilj utvrditi genetičku raznolikost populacije smeđeg medvjeda pomoću molekularnih biljega mikrosatelita i mitohondrijske DNA. Istraživanje je provedeno na 159 uzoraka mišićnog tkiva odstrjeljenih i na druge načine stradalih medvjeda iz kojih je izolirana DNA, te napravljena genotipizacija 13 mikrosatelitskih lokusa. Očekivana heterozigotnost populacije smeđih medvjeda je relativno visoka i iznosi 0, 749. Dva lokusa pokazala su odstupanje od Hardy-Weinberg ravnoteže, najvjerojatnije uslijed pojave nul-alela. Globalni test Hardy-Weinberg ravnoteže ne pokazuje odstupanje, te se populacija može smatrati panmiktičkom. Određen je slijed nukleotida dijela kontrolne regije mitohondrijske DNA na uzorku 71 jedinki. Frekvencije haplotipova su 0, 82 i 0, 18, a haplotipska raznolikost je niska. Na mikrosatelitskim lokusima nisu nađeni dokazi da je populacija u nedavnoj prošlosti doživjela usko grlo, ali na njega upućuju rezultati analize mtDNA obzirom da su otkrivena svega dva haplotipa.

genetička raznolikost ; mikrosateliti ; mitohondrijska DNA ; Ursus arctos

nije evidentirano