hrvatski

Operacijsko liječenje razvojnog poremećaja kuka u dječjoj i adolescentnoj dobi

Operacijskom liječenju razvojnog poremećaja kuka (RPK) u dječjoj i adolescentnoj dobi pristupamo kada smo iscrpili mjere konzervativnog liječenja. Cilj operacijskog liječenja je postići centrirani zglob s normalnim anatomskim odnosima te puni opseg pokreta, te pri tome izbjeći komplikacije. Pri operacijskom liječenju važno je da ne izazovemo avaskularnu nekrozu koja je izuzetno rijetka u prirodnom tijeku RPK te da ne oštetimo epifizne i apofizne ploče rasta gornjeg dijela femura i acetabuluma. U operacijskom liječenju RPK dječje i adolescentne dobi koristimo otvorenu repoziciju zgloba s kapsulorafijom, korektivne osteotomije proksimalnog femura i zdjelice, te kombinacije navedenih metoda. Pri odabiru operacijske metode važno je poznavati prirodni tijek pojednih varijanti razvojnog poremećaja kuka te uvažavati potencijal rasta. U prvoj godini života operacijsko liječenje je rijetko potrebno, u toj dobi se koristi tenotomija muskulus aduktora longusa, iliopsoasa i otvorena repozicija medijalnim transaduktornim pristupom. Nakon prve godine života starosti u slučajevima luksacije otvorena repozicija kuka s kapsulorafijom se u pravilu čini prednjim ili anterolateralnim pristupom i kombinira ili s korektivnom intertrohanternom varizacijsko- derotacijskom osteotomijom sa ili bez skraćenja proksimalnog femura a nakon navršene druge godine života i s osteotomijom zdjelice. Do četvrte godine života acetabulum posjeduje značajnu sposobnost remodelacije. Otvorena repozicija se može kombinirati u istom aktu s osteotomijom femura i zdjelice. Što je ekstenzivniji zahvat i viša luksacija veća je opasnost od avaskularne nekroze glave femura te kontrakture. Izbor kombinacije, izbor vrste osteotomije zdjelice, ovisi o stupnju displazije acetabuluma, decentriranosti zgloba, visini luksacije, iskustvu, procjeni individualne sposobnosti remodelacije zgloba, iskustvu te školi kojoj pripada operater. Kao i u kirurgiji prirođenog ekvinovarusa vrijedi „à la carte” pristup. Nakon četvrte godine mogućnost spontane remodelacije acetabuluma i proksimalnog femura je značajno manja te u istom aktu treba normalizirati anatomske odnose. Mogućnost avaskularne nekroze je i dalje velika u kombiniranih procedura s otvorenom repozicijom a vjerojatnost ranije sekundarne koksartroze je povećana. Subluksirane kukove te unilateralno luksirani zglob u pravilu treba centrirati kombiniranom procedurom. Salterova osteotomija zdjelice se koristi do 6 godine u korekciji umjerenih displazija acetabuluma s acetabularnim indeksom ne većim od 40°, a iznad 40° svoje mjesto imaju acetabuloplastike tipa Pemberton i Dega koje su uspješno izvedive do desete godine. Nakon osme godine života za poboljšanje natkrovljenosti glave femura može se koristiti trostruka osteotomija zdjelice, a po zatvaranju triradijatne hrskavice periacetabularne poligonalne i sferične osteotomije. U korekciji morfologije proksimalnog femura u veće djece i adolescenata svoje mjesto imaju osteotomije femura i to derotacijskovarizacijska intertrohanterna osteotomija, distalizacija i lateralizacija velikog trohantera te operacija elongacije vrata po Morscheru.

Operacijsko ; Liječenj ; , Razvoj ; Poremećaj ; Kuk

nije evidentirano