hrvatski

Purizam ili o(d)brana bosanske/bošnjačke, hrvatske i srpske leksičke norme

Ambivalentan odnos prema jezičnom purizmu proistječe iz njega samog: purizam je istovremeno i nužan i nepoželjan, ovisno o njegovu opsegu i intenzitetu. U tijesnoj je vezi s normativnom leksikologijom i to je zasigurno razlog zašto se purističke tendencije prihvaćaju kao normativne. Za razliku od srpskog, hrvatski jezik (standard) odavno ima etiketu (u nekim sinkronijama i pretjeranog) purizma ili čistunstva. Bosanski/bošnjački leksik očekivano je doživio značajne promjene (primjerice naročito naglašena upotreba orijentalizama) kako bi se razlikovao i od hrvatskog i od srpskog, što je za njegovu autonomnost vrlo važno. Svaka je norma po definiciji stroga i statična ili bi to htjela biti. Elastičnost eksplicitne norme najvidljivija je u leksiku. Upitno je da li je purizam posljedica elastičnosti odnosno poroznosti leksičke norme te koliko purističke intervencije čuvaju (brane) njenu autohtonost, tim više što su jezični dodiri prirodni i očekivani, ali nisu nužno dvosmjerni. Etimološki obilježene, tuđice i posuđenice (ili neutralni tzv. kontaktemi) uvijek su rezultat aloglotskih utjecaja i (ne)posredno upućuju i na stavove govornika prema drugim jezicima i kulturama i njihovim govornicima (na objema razinama: individualnoj i kolektivnoj), ali i prema vlastitom jeziku i njegovu identitetu. Elementarni, implicitni, nesvjesni i pasivni purizam u tome im pomaže. Dogmatski, eksplicitni, svjesni i aktivni purizam postaje svrha sam sebi, odnosno jezičnim predrasudama i izvanjezičnoj stvarnosti.

jezični purizam, leksikologija, leksička norma, bosanski/bošnjački, hrvatski, srpski

nije evidentirano

engleski

Purism or Defense of Autochthonous Bosnian/Bosniak, Croatian and Serbian Lexical Norms

Ambivalentan odnos prema jezičnom purizmu proistječe iz njega samog: purizam je istovremeno i nužan i nepoželjan, ovisno o njegovu opsegu i intenzitetu. U tijesnoj je vezi s normativnom leksikologijom i to je zasigurno razlog zašto se purističke tendencije prihvaćaju kao normativne. Za razliku od srpskog, hrvatski jezik (standard) odavno ima etiketu (u nekim sinkronijama i pretjeranog) purizma ili čistunstva. Bosanski/bošnjački leksik očekivano je doživio značajne promjene (primjerice naročito naglašena upotreba orijentalizama) kako bi se razlikovao i od hrvatskog i od srpskog, što je za njegovu autonomnost vrlo važno. Svaka je norma po definiciji stroga i statična ili bi to htjela biti. Elastičnost eksplicitne norme najvidljivija je u leksiku. Upitno je da li je purizam posljedica elastičnosti odnosno poroznosti leksičke norme te koliko purističke intervencije čuvaju (brane) njenu autohtonost, tim više što su jezični dodiri prirodni i očekivani, ali nisu nužno dvosmjerni. Etimološki obilježene, tuđice i posuđenice (ili neutralni tzv. kontaktemi) uvijek su rezultat aloglotskih utjecaja i (ne)posredno upućuju i na stavove govornika prema drugim jezicima i kulturama i njihovim govornicima (na objema razinama: individualnoj i kolektivnoj), ali i prema vlastitom jeziku i njegovu identitetu. Elementarni, implicitni, nesvjesni i pasivni purizam u tome im pomaže. Dogmatski, eksplicitni, svjesni i aktivni purizam postaje svrha sam sebi, odnosno jezičnim predrasudama i izvanjezičnoj stvarnosti.

language purism, lexicography, lexical norm, Bosnian/Bosniak, Croatian, Serbian

nije evidentirano