hrvatski

Iz pinakoteke jednog proznog opusa

Članak se izvorno bavi atribuiranjem skrivenih likovnih predložaka u nekoliko izabranih djela, sve u kontekstu piščeva kritičkog odnosa prema kulturnoj praksi modernizma, kao i njegovih interpretativnih strategija s ciljem povezivanje umjetnosti i stvarnosti putem skrivene slike. U tekstu se prvi put istražuju Krležini beletristički kriptogrami u romanima Na rubu pameti (1938.) i Banket u Blitvi I-III (1938., 1939., 1962), legendi Michelangelo Buonarroti (1918.), te dramama Leda (1930.) i Gospoda Glembajevi (1929.). Otkrivaju se literarno opisana likovna djela Fra Angelica (Navješetenje, 1430./32.), Michelangela Buonarrotija (Stvaranje svijeta i Posljednji sud, strop Sikstinske kapele, 1508./12.), Hansa Holbeina ml. (Laisa iz Korinata, 1526.), Hansa Makarta (strop spavaonice cara Josipa I u vili Lainz pored Beča, 1882./86., s motivom iz Shakespearove komedije San ljetne noći), Josipa Račića (Autoportret, 1908.) i Théodorea Géricaulta (Splav Meduze, 1818./19.).

Miroslav Krleža ; beletristički kriptogrami ; umjetnost i stvarnost ; prekoračenje estetskog ; socijalne tendencije ; kulturna praksa

nije evidentirano