hrvatski

Uloga kostimografije u hrvatskom kazalištu. Nastajanje, afirmacija i dosezi jedne umjetničke discipline

U radu se istražuju stvaralački kontinuitet i umjetnička dostignuća hrvatske kostimografije te njezin udio u povijesti hrvatskoga kazališta od samih početaka glumišne aktivnosti u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na mjesto i funkciju kostimografije u kazališnoj predstavi, na osobu koja se njome bavila te na profesionalni razvoj struke. Povijest hrvatske kostimografije oblikovao je i (re)definirao niz različitih (umjetničkih) osobnosti. U prvim predstavama to su bili dramski pisci, kazališni amateri i članovi vjerskih zajednica, a nakon profesionalizacije kazališta u 19. stoljeću kostimi postaju odgovornost kazališnih poduzetnika, glumaca, artističkih ravnatelja i garderobijera. Kada su 1909. kostimografski poslovi upisani u zadaće stalnog scenografa, kostimografija se i službeno našla u rukama (likovnih) umjetnika, no budući da se do sredine 20. stoljeća scenografska i kostimografska struka ne razdvajaju, prvu polovicu stoljeća obilježili su scenografi-kostimografi. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do uzleta nacionalne kostimografije i njezine afirmacije kao samostalne umjetničke discipline: otvara se mjesto stalnog kostimografa, poslove scenografa i kostimografa ne objedinjuje više jedna osoba, počinju se upotrebljavati pojmovi kostimograf i kostimografija, kostimograf se navodi među umjetničkim zvanjima na kazališnoj cedulji, osnivaju se obrazovne institucije za edukaciju kostimografa, kostimografijom se bavi sve veći broj (školovanih) umjetnika, a u neposrednoj kazališnoj praksi kostimografija se prihvaća kao neizostavni dio stvaranja predstave.

kazališni kostim; kostimograf; kostimografija; hrvatsko kazalište

nije evidentirano