hrvatski

Subjektivna dobrobit tijekom tranzicije u roditeljstvo

Ovim se istraživanjem htjelo ispitati mijenja li rođenje prvog djeteta subjektivnu dobrobit roditelja tijekom jedne od najznačajnijih životnih tranzicija. Ispitivanjem trudnica i majki koje imaju jedno dijete u dobi od devet mjeseci, te longitudinalnim praćenjem bračnih partnera od perioda trudnoće do devet mjeseci postpartalno, pokušalo se odgovoriti na probleme istraživanja, odnosno utvrditi utječe li rođenje djeteta na subjektivnu dobrobit roditelja. Nadalje, htjelo se ispitati kakav je doprinos sociodemografskih varijabli, osobina ličnosti i percipirane socijalne podrške subjektivnoj dobrobiti tijekom tranzicije u roditeljstvo, te doprinosi li pozitivan doživljaj roditeljstva subjektivnoj dobrobiti roditelja. Za razliku od većine dosadašnjih istraživanja provedenih na ovom području, pretpostavljeni odnos varijabli, temeljenih na ekološkom modelu roditeljstva, uključivao je i varijable doživljaja roditeljstva (roditeljska kompetentnost i zadovoljstvo roditeljstvom) za koje se pretpostavljalo da će pridonijeti subjektivnoj dobrobiti novih roditelja. U istraživanju je ukupno sudjelovalo 232 sudionika, a upotrebljeni su slijedeći instrumenti: Upitnik općih podataka, Skala percipirane socijalne podrške, Skala općeg zadovoljstva životom (Penezić, 1996), Skala zadovoljstva brakom (Roach i sur., 1981), Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (Lovibond i Lovibond, 1995), Skala roditeljske kompetentnosti (Gibaud-Wallston i L. P. Wandersman, 1978) te Upitnik za ispitivanje osobina ličnosti iz Big five modela (Goldberg, 2001). Rezultati su pokazali da se trudnice i majke ne razlikuju u razini depresivnosti, anksioznosti i stresa, kao ni u zadovoljstvu životom, dok su trudnice, u odnosu na majke, nešto zadovoljnije brakom. Pokazalo se, nadalje, da radni status žena značajno utječe na njihovu subjektivnu dobrobit na način da je ona najviša kod trudnica i majki koje rade, dok je najniža kod sudionica koje su u trenutku istraživanja bile na porodiljnom dopustu ili bolovanju. U toj skupini sudionica utvrđena je i najniža razine percipirane socijalne podrške. Bračni partneri doživljavaju povišeni stres tijekom tranzicije u roditeljstvo u odnosu na populaciju, no on se ne povećava postpartalno u odnosu na period trudnoće. Rezultati sugeriraju da rođenje djeteta ne narušava zadovoljstvo brakom, no doprinosi povećanju zadovoljstva životom bračnih partnera, što je objašnjeno u kontekstu psihološke dobiti od roditeljstva, generativnosti te revidirane hijerarhije ljudskih potreba. Zadovoljstvu životom i brakom tijekom tranzicije u roditeljstvo, osim sociodemografskih značajki (mlađa dob, zaposlenost, bolji ekonomksi status), doprinose i zadovoljstvo roditeljstvom te percipirana socijalna podrška. Najznačajniji prediktori stresa tijekom tranzicije u roditeljstvo su emocionalna stabilnost i zadovoljstvo roditeljstvom. Istraživanje je ukazalo na važnost doživljaja roditeljstva za subjektivnu dobrobit roditelja, pri čemu se zadovoljstvo roditeljstvom, odnosno vlastitom roditeljskom ulogom i odnosom s djetetom, pokazalo prediktivnim za gotovo sve pokazatelje subjektivne dobrobiti roditelja.

subjektivna dobrobit; tranzicija u roditeljstvo; osobine ličnosti; stres

nije evidentirano