hrvatski

Ulazna kontrola u preradi tekstilnih regenerata

Tekstilni otpad, koji je naizgled beskoristan, može se ponovo preraditi i upotrijebiti za neku drugu, manje zahtjevnu namjenu, ako ga se ugradi u neke druge proizvode kojih bi se u današnje vrijeme teško odrekli (madraci, fotelje, automobili, razni izolacijski materijali i sl). Problem se pojavljuje u postupku recikliranja, jer trganjem tj. razvlaknjivanjem starih, već upotrebljavanih tekstilnih materijala, dolazi do oštećenja vlakana. Reciklirana tekstilna vlakna su vrlo specifična tekstilna sirovina koju je teško usporediti s bilo kojom vrstom vlakana. Teško je odrediti koje bi metode ispitivanja trebalo provesti u ulaznoj kontroli sirovina, prema kojim normama, budući da je veći dio norma namijenjen ispitivanjima određenih vrsta vlakana, npr. pamuka, vune, svile. U ulaznoj kontroli recikliranih tekstilnih sirovina potrebno je provesti određena temeljna ispitivanja, kao npr. kontrolu razvlaknjenosti. Iskustva su naime pokazala da sirovina od koje se želi proizvesti netkani tekstil određene površinske mase i prihvatljive jednakomjernosti, mora imati zadovoljavajući udio vlakana, tj. ne smije imati previše nerazvlaknjenih elemenata. Stoga je potrebno odrediti optimalan intenzitet razvlaknjivanja, kako bi dobivena sirovina imala određena svojstva potrebna za daljnju preradu. Ispitivanje svojstava u ulaznoj kontroli tekstilnih regenerata treba određivati parcijalno, ovisno o tehnološkom procesu i namjeni proizvoda izrađenih od recikliranih vlakana.

tekstilni regenerati; ulazna kontrola; razvlaknjenost; duljina vlakana; kvantitativna analiza; sortir-aparat

nije evidentirano