hrvatski

Koeficijent tjelesna težina/BMC korelira s rizikom vertebralnih fraktura u bolesnica s osteoporozom bolje nego BMD i BMC

Denzitometrijsko mjerenje BMD-a je zlatni standard u dijagnostici osteoporoze. Međutim, u bolesnika s osteoporozom BMD ne omogućuje pouzdano izdvajanje bolesnika s visokim rizikom prijeloma kralježaka. Na rizik prijeloma osim BMD-a i kvalitete kosti djeluju i agresivni čimbenici izvan kosti. Naša hipoteza je da u osoba s osteoporozom povećana tjelesna težina silom tlaka može negativno utjecati na rizik prijeloma. U cilju provjere naše hipoteze u grupi od 660 premenopauzalnih i postmenopauzalnih ispitanica s osteoporozom ispitali smo povezanost dobi, visine, tjelesne težine (TT), BMI, BMD, BMC, BMI/BMD, tjelesna težina/BMD, tjelesna težina/BMC i prijeloma trupova kralježaka. U svih bolesnica učinjen je rentgenogram slabinske kralježnice i denzitometrijsko mjerenje BMD-a L1-L4 regije i vrata bedrene kosti. Najznačajniju povezanost s prijelomima trupova kralježaka pokazali su dob (OR 3.168, CI95% 1.863-5.385) i omjer tjelesna težina/BMC (OR: 2.94, CI95% 1.743-4.967), dok BMD i BMC nisu pokazali značajnu povezanost s prijelomima (OR<1.0). Koeficijent TT/BMC uz graničnu vrijednost 1.4 (kg/g/cm) pokazao je OR 3.024 (CI95% 1.837-4.978), senzitivnost 65.8%, specifičnost 61.11% i pozitivnu prediktivnu vrijednost 0.1805 u predviđanju nastanka vertebralnih prijeloma u bolesnica s osteoporozom. Zaključak: Koeficijent TT/BMC je bolji prediktor prijeloma u osteoporotičnih bolesnica nego BMD. Na rizik vertebralnih prijeloma u bolesnica s osteoporozom utječe omjer TT/BMC, a ne sama tjelesna težina.

fraktura kralješka; tjelesna težina

nije evidentirano