Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 470112

Župna crkva sv. Marije Magadalene u Čazmi (Magistarski rad)


Azinović Bebek, Ana
Župna crkva sv. Marije Magadalene u Čazmi (Magistarski rad) 2007., magistarski rad, Filozofski fakultet, Zagreb


Naslov
Župna crkva sv. Marije Magadalene u Čazmi (Magistarski rad)
(The Church of st. Mary Magdalene in Čazma)

Autori
Azinović Bebek, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
06.06.

Godina
2007

Stranica
280

Mentor
Filipec, Krešimir

Neposredni voditelj
Demo, Željko

Ključne riječi
Hrvatska; Čazma; sv. Marija Magdalena; srednji vijek; rani novi vijek; crkva; groblje; grobni nalazi
(Croatia; Čazma; st. Mary; Middle Ages; Early New Age; church; gravyard; finds)

Sažetak
Arheološkim radovima 2003. i 2005. godine istražena je crkva sv. Marije Magdalene u Čazmi. Pretpostavka o ukopu hercega Kolomana u crkvi nažalost nije potvrđena. Istraživanjima nisu potvrđena dosadašnja mišljenja da je prvotna crkva bila jednobrodna i jednoapsidalna. Nije potvrđen ni njen pretpostavljeni položaj u odnosu na današnju crkvu. Nisu nađeni nikakvi novi elementi arhitektonske plastike. Za sada nije moguće sa sigurnošću datirati istražene temelje. Za razumijevanje povijesne cjeline u kojoj je smještena čazmanska crkva od velike su važnosti vizitatori čazmanskog arhiđakonata. Iz vizitacije iz 1679. godine saznajemo da je crkva u periodu nakon Turaka (druga pol. 17. stoljeća) bila zapuštena, da je bila bez krova, s dva niža tornja i tri neposvećena oltara. U to vrijeme vjernici su se pokapali u prostoru crkve koja je predstavljala jedino sigurno sveto tlo u dugotrajnom periodu turskih pustošenja. Crkva se spominje kao pokrivena tek 1704. godine, a saznajemo i da su ulazi tada bili smješteni na zapadu i jugu. U prvoj polovini 18. stoljeća dolazi do potpune obnove inventara te raznih građevnih zahvata, od kojh je najvažniji zamjena drvenog popločenja onim od opeke. Donju vremensku granicu ukapanja u crkvi možemo pretpostaviti u vrijeme turskih pustošenja, dok je gornja granica jasno određena polaganjem opečene barokne podnice. Istraženi ukopi pružili su obilje arheoloških nalaza koji nam govore o običajima i životu dosad relativno slabo obrađenog ranonovovjekovnog sloja. U grobovima u crkvi nađene su brojne medaljice i križevi. Medaljice (48 komada) se prema obliku mogu podijeliti u nekoliko skupina. Dijele se na ovalne (velike 9, srednje 16 i male 9 kom), veće okrugle (2 kom), srcolike (2 kom) i poligonalne (5 kom). Nađena su dva tipa medaljica koje se oblikom razlikuju od spomenutih tipova. Prva je ovalna manja medaljica koja s gornje strane ima prozirno staklo, a druga netipična medaljica je kvadratnog oblika, njemačkog naziva Breverl, za koji se predlaže hrvatski naziv brevar. Možemo konstatirati da je najčešća medaljica ona s prikazom Majke Božje i sv. Benedikta. Najčešći prikaz sv. Benedikta je onaj u haljini, sa štapom u jednoj i čašom otrova u drugoj ruci, prema legendi koja kaže da je osujetio pokušaj trovanja. Ponekad je prikazan sam, ponekad sa štitom, a ponekad i sa štitom i sa Zaharijinim zazivom. U narodu je prisutno vjerovanje da, osim od kuge, Sv. Benedikt štiti i od čaranja, vještica, uroka, sotone, da pomaže kod poboljšanja uroda, uzgoja stoke i sl. Medaljica s njegovim likom stavljala se i u temelje kuća, zakapala na polja, ukratko bila je univerzalna zaštita svega i od svega. U njemačkom govornom području zovu je i Benediktov pfennig. Druga velika skupina medaljica je ona s prikazom Majke Božje. Ima ih 22 u raznim kombinacijama. Vrlo čest je prikaz Mariazell (10 primjeraka, od toga 5 s prikazom sv. Obitelji, a tri s prikazom sv.Ivana Nepomuka, javlja se još uz krunjenje Marijino te sv. Trojstvo i križ sv. Benedikta). Od prikaza Bogorodica u zvonolikom plaštu koje simboliziraju neko hodočasničko mjesto, identificirani su: Oethingen (današnji Altötting – omiljeno bavarsko hodočasničko mjesto), Loreto, Haindorf (tzv. češki Mariazell, omiljeno hodočasničko mjesto Poljaka, Nijemaca i Čeha) i Rim. Također je identificiran Mariaschein, hodočasničko mjesto u Češkoj (češki Bohosudov). Bogorodicu nalazimo još u kombinaciji s Isusom (4 puta, od toga jednom kao Majka od 7 žalosti) te kao sv. Mariju od krunice sa sv. Antom. Tu su još 2 medaljice s prikazom sv. Jurja, Poklonstvo tri kralja, sv. Ivan Kapistran i Paskal Baylon, sv. Venancije uz Mariju Loretsku i sv. Helenu. Ukupno je u svim grobovima pronađeno 17 križeva, od toga je 4 nađeno samostalno, 6 uz krunice, 1 uz medaljice, uz medaljice i perlice 4 i 2 uz perlice. Radi se o brončanim križevima s većom ili manjom primjesom bakra, kositra i eventualne pozlate. Dva su križa od drva uz dodatak metala. Od posebnih križeva treba izdvojiti tip Caravaca, zatim grupu od 4 latinska križa s prikazima koji idu u red zaštitnih, amuletnih prikaza s natpisom ili prikazom te grupu jednostavnih, latinskih križeva, s rupicom za karičice, s trolisnim završecima greda, bez ukrasa, sa stiliziranim reljefnim prikazom raspetog Krista. Križ se kao privjesak na krunici javlja u 17. stoljeću, a u 18. stoljeću je uobičajen završetak krunice. U Čazmi su nađene i krunice s različitim brojem zrna, rađene od stakla, srebra, drva, kosti i od sjemenki. Česte su male krunice od pet do deset zrna. Sačuvane su parcijalno (2, 3, 5, 6 ili 7 zrna) pa možemo pretpostaviti da su ostale bile od kakvog prirodnog materijala koji je propao (kost, špaga, drvo). Na kraju niza od 5 zrna visi medaljica ili križ. Jednako tako možemo pretpostaviti da su krunice od 6 ili 7 zrna dio tzv. „cenera“, također tipično muške odlike u 17. i 18. stoljeću. Nađene su 4 krunice koje bi mogle pripadati krunici od 33 zrna (krunica od 33 zrna predstavlja godine koje je Isus doživio). 63 zrna broj su godina koje je Marija doživjela, a ovdje imamo 6 krunica koje bi mogle pripadati toj vrsti. Najveće krunice imale su 75 zrna i takvih imamo 4. Krunice s većim brojem zrna (33 i više) rado su nosile žene jer su osim religijske funkcije imale i ukrasnu. One su ih nosile oko vrata kao lančić, obješene o pojas ili rame ili pak omotane oko ruke. Međutim, u grobovima su sve nađene na mjestu sklopljenih ruku, jer je takav običaj kod pokapanja. S medaljicom krunice dolaze 9 puta, od tog 2 puta s dvije medaljice, s križem 7 puta, s križem i medaljicom 2 puta. U grobovima je nađeno još predmeta koje vežemo uz život ljudi 17. i 18. stoljeća. Radi se o novcu, prstenju, karičicama, kopčicama i sl. S obzirom na kontekst nalazišta sve nalaze možemo datirati od polovine 17. do polovine 18. stoljeća.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Hrvatski restauratorski zavod

Autor s matičnim brojem:
Ana Azinović Bebek, (296411)