hrvatski

Telemah - odgajanik iz drevne prošlosti

Na primjeru Telemaha, a vezano za Ilijadu i Odiseju čije se autorstvo pripisuje Homeru, Pranjić istražuje starogrčke odgojne vrijednosti koje su sve do danas sačuvale svoju pedagošku težinu unutar europskog civilizacijskog kruga. Pritom pokazuje da već i u antičkoj Grčkoj „odgojni slučaj“ i „nepotpuna obitelj“ nisu bili tretirani kao beznadni za odgajanika iako, kao i danas, s puno prijetećih opasnosti. Minuciozno iščitavajući izvor koji mu je omogućio stvaranje Telemahova „užeg odgojnog kruga“, autor detektira mnoge edukacijske sadržaje tog po sebi eminentno književnoga djela pokazujući kako se ono može i pedagoški čitati i to s razlogom. Pritom nastoji stvoriti sliku edukacijskoga postupka kroz kojega je trebala proći mlada osoba u tom vremenu i na tom prostoru da bi bila tretirana kao zrela i odrasla. Iako je za to vrijeme posve nepoznat pojam „genetskog naslijeđa“ u odgoju, Pranjić s razlogom ukazuje na pojedine vrijednosti kod Telemaha koje bi mogle imati takve korijene kad analizira neka karakterna obilježja Telemahove bliže rodbine. Dok upozorava na krvne veze i srodstvo odgajanika, autor nastoji uputiti na bitno kod svakog od obrađivanih likova sa stajališta odgojnih vrijednosti ali i na to kako su se njihova pojedina svojstva odražavala u Telemahovu liku.

Homer; Telemah; odgoj; odgajanik; odgojni krug; necjelovita obitelj

nije evidentirano