Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Tularemija (CROSBI ID 563120)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa

Habrun, Boris Tularemija // Antropozoonoze: epidemiološka i klinička slika, dijagnostika, terapija i prevencija / Mlinarić-Galinović, Gordana ; Aleraj, Borislav ; Vilibić-Čavlek, Tatjana (ur.). Zagreb: Medicinska naklada, 2010. str. 23-25

Podaci o odgovornosti

Habrun, Boris

hrvatski

Tularemija

Tularemija je antropozoonoza uzrokovana gram-negativnom bakterijom Francisella (F.) tularensis. F. tularensis je do danas izdvojena iz više od 250 vrsta životinja uključivši ribe, ptice, glodavce, lagomorfe i atropode. F. tularensis je jedna od najinfektivnijih baktrerija za koju je poznato da manje od 10 bakterijskih stanica može uzrokovati bolest u ljudi i životinja. Radi velike infektivnost može se koristiti kao biološko oružje. Tularemija je proširena u sjevernoj hemisferi, sa žarištima u Sjevernoj Americi, Europi i sjevernoj Aziji. Izbijanja bolesti opisana su posljednjih godina i u nekim zemljama južne Europe. U Hrvatskoj je veći broj slučajeva bio utvrđivan tijekom Domovinskog rata. Etiologija Rod Francisella ima tri specijesa: F. tularensis, F. philomiragia i F. novicida. Vrsta Francisella tularensis ima tri subspecijesa: F. tularensis subsp. tularensis, F: tularensis subsp. holarctica i F. tularensis subsp. mediasiatica. Bolest u ljudi najčešće uzrokuju subspecijesi tularensis i holarctica. Subspecijes tularensis je podijeljen u dva tipa A.I i A.II. Subspecijes tularensis se izdvaja uglavnom u sjevernoj Americi dok se subspecijes holarctica izdvaja u mnogim zemljama sjeverne hemisfere. Francisella novicida i vakcinalni soj F. tularensis subsp. holarctica patogeni msu za životinje, ali nisu za čovjeka. Epidemiologija Tularemija je zoonoza sjeverne hemisfere sa sporadičnim obolijevanjem ljudi, a žarišta infekcije postoje u mnogim zemljama (bivši SSSR, nordijske temlje, Japan, sjeverni dijelovi kine, SAD. U Hrvatskoj se najučestalije javlja oko tokova Save i Drave. Ovo je bolest primarno divljih glodavaca (zec, kunić, voluharica, štakor, hrčak). Bolest se prenosu krpeljima i drugim hematofagnim insektima. Čovjek se zarazi kontaktom s bolesnom životinjom (lov, deranje kože), ugrizom životinje ili ubodom artropoda (krpelja). Inficirati se mogu i domaći mesožderi (mačka) jedenjem zaraženih glodavaca. Interesantna su dva slučaja obolijevanja u Hrvatskoj sredinom 1990-ih. Prvi je slučaj šesteročlane obitelji iz Like, gdje je od šest članova obitelji troje oboljelo. Oboljeli su muški članovi obitelji koji su derali kožu oboljelom zecu, dok žene koje su pripremale zeca nisu oboljele. Drugi je slučaj obolijevanja dvanaestogodišnje djevojčice iz okolice Vrbovca. Djevojčica je molila mamu da joj tijekom pripreme zeca da malo umaka. Djevojčica je oboljela a roditelji nisu. Najvjerojetnioje je oboljela zato što je isprobavala umak prije završetka pripreme jela, kada uzročnik još nije bio inaktiviran termičkom obradom. Tularemija se u Hrvatskoj obično javlja u zimi (lov na zečeve) i ljeti (ubodi krpelja). Kod uzimanja anamnestičkih podataka valja imati na umu da zec koji oboli od tulatrenije gubi strah od čovjeka i može ga se uhvatiti golim rukama. Virulencija U posljednje četiri godine spoznaje o genima odgovornim za mehanizme virulencije F: tularensis eksponencijalno raste. U sisavaca F. tularensis preživljava u različitim stanicama uključivši fagocite. F. tularensis ulazi u makrofage pomoću receptora za faktor 3 komplementa (CR 3), čime se prilikom prodora u makrofag blokira oksidacijski prasak. Mnogi intracelularni infekti posjeduju komplementrski receptor za prodor u makrofage. Nakon prodora u makrofage, bakterije obično budu inaktivirane potem endosomsko lizosomske degradacije koja ide na način da nastali fagosom sazrijeva u rani endosom, koji pak sazrijeva u kasni endosom. Kasni endosom fuzionira sa lizosomom u fagolizosom i uništava bakterijsku stanicu. F. tularensis uništava membranu fagosoma 3 sata nakon prodora u makrofag i ulazi u citosol makrofaga, čime izbjegava tvorbu fagolizosoma. U citosolu stanice se ubrzano replicira tijekom idućih 16 sati, nakon čega napušta stanicu makrofaga apoptozom i piroptozom. Odnos ovog mehanizma umnažanja sa virulencijom in vivo još nije razjašnjen. Klinička slika Zec – očituje promijenjeno ponašanje, gubi strah od čovjeka, može ga se uhvatiti golim rukama, što je važan anamnestički podatak ukoliko se pretpostavlja da se bolesnik zarazio kontaktom s bolesnim divljim glodavcem. Čovjek očituje nekoliko oblika bolesti: Ulceroglandularni oblik – najčešći oblik (75-85 % bolesnika), najčešće nakon kontakta sa oboljelim zecom. Primarni afekt je obično na prstima ruku, gdje od papule nastaje ulkus. Dolazi do regionalnog limfadenitisa. Glandularni oblik – manifestira se u 3-20 % bolesnika sa upalom limfnog čvora bez primarnog afekta. Okuloglandularni oblik – javlja se u svega oko 1 % bolesnika sa jednostranim gnojnim konjktivitisom i regionalnim limfadenitisom. Tonziloglandularni (angiozni) oblik – javlja se u 0-12 % bolesnika, kao jednostrana ili obostrana ulceromembranozna ili nekrotična angina. Ovaj je oblik češći u djece. Plućni oblik – javlja se u 7-20 % bolesnika i imitira kliničku sliku atipične pneumonije. Tifoidni (septički, gripozni, kriptogeni) oblik – javlja se u 5-30 % bolesnika i najteže se dijagnosticira. Nalikuje trbušnom tifusu ili sepsi. Abdominalni (intestinalni) – varijanta je tifoidnog oblika i nastaje kada je primarni afekt smješten u tankom i debelom crijevu. Dijagnostika Serološka - određivanje specifičnih protutijela klasičnom aglutinacijom. Pouzdana je metoda kod dijagnoze tularemije u čovjeka. Pozitivna je u drugom tjednu bolesti (titar 1:160), a titar može biti 1:2560, pa i više. Uzročnik se može izdvojiti na posebnim hranjivim podlogama koje sadrže defibriniranu kunićju krv i cistein. Najčešće se koristi francisov agar, koji je pouzdan za izdvajanje iz bolesnih i uginulih sisavaca, pa i čovjeka ukoliko je materijal iz primarnog afekta ili aspirata limfnog čvora uzet prije početka antimikrobne terapije. Razvijene su i tekuće hranjive podloge, obično kao osnova služi brain hearth bujon sa dodatkom cisteina, L-cisteina, histidina, hemina i gliukoze. Podloge za izdvajanje F: tularenisis nisu selektivne pa treba pokušati nacijepiti što manje kontaminiran materijal. F. tularensis treba 48, ponekad i 72 sata inkubacije pri 37 °C na agaru da bi se uočile dobro izrasle kolonije. Prilikom nacijepljivanja materijala treba se držati biosigurnosnih mjera radi velike infektivnosti uzročnika (rad u biosigurnosnom kabinetu, dvostruke rukavice, jednokratne kute, maske, sav materijal autioklavirati i t.d.). Pouzdan je i kožni (tularinski) test. U novije vrijeme razvijena je i lančana reakcija polimerazom (PCR), pouzdana je i nakon početka antimikrobne terapije kod pretrage aspirata limfnog čvora. Izdvajanje iz hematofagnih artropoda (krpelja) nije moguće direktnim nacijepljivanjem na hranjivge podloge, već se krpelj mora zdrobiti u sterilnom tarioniku, procijediri i taj materijal inokulirati zamorcu, koji će u slučaju tularemije obrzo uginuti. U njegovim parenhimskim organima biti će dostatna količina uzročnika za porast na hranjivim podlogama. Postupak se rutinski ne provodi radi velike mogućnosti inhfekcije ljudi i potrebnih visokih biosugurnosnih mjera u uzgoju laboratorijskih životinja. Uzročnik se u krpelju može dokazati PCR-om. Terapija Bakteriju F: tularensis vrlo rijetko izdvajamo u Hrvatskoj, vjerojatno zbog pretrage malog broja zečeva (obično 5-10 godišnje), tako da smo pozitivan nalaz imali 1983. god., 1999. god. i 2009. god. Kod izolata izdvojenih 1999. (Bukevje, Velika Gorica) i 2009. (okolica Čakovca) odredili smo osjetljivost disk difuzijskom metodom. Postignuti rezultati ukazuju da su izolati osjetljivi prema aminoglikozidnim antibioticima, aminociklotolima, tetraciklinima, cefalosporinima III generacije i floriranim kinolonima. Rezistencija je utvrđena prema penicilinskim antibioticima, cefalospirinima I generacije, makrolidima i sulfonamidima. Ovi su podaci u skladu s preporukama za terapiju oboljelih ljudi, gdje se kod težih oblika (osim meningitisa) preporuča terapija streptomiciniom ili gentamicinom, a kod lakših oblika tetraciklin, doksiciklin ili kloramfenikol (meningitis). Profilaksa Izbjegavati kontakt sa zaraženim životinjama, korištenje rukavica prilikom deranja divljih glodavaca. Mogu se koristiti ciprofloksacin i doksiciklin u postekspozicijskoj fazi. Postoji mogućnost imunizacije (SAD).

tularemija; epidemiologija; dijagnostika

nije evidentirano

engleski

Tularemia

nije evidentirano

tularemia; epidemiology; diagnostics

nije evidentirano

Podaci o prilogu

23-25.

2010.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Antropozoonoze: epidemiološka i klinička slika, dijagnostika, terapija i prevencija

Mlinarić-Galinović, Gordana ; Aleraj, Borislav ; Vilibić-Čavlek, Tatjana

Zagreb: Medicinska naklada

Podaci o skupu

Antropozoonoze: epidemiološka i klinička slika, dijagnostika, terapija i prevencija

pozvano predavanje

22.04.2010-23.04.2010

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

Veterinarska medicina