hrvatski

Pismo prijatelju

Fotografija Kreše Tadića, i ljudski i profesionalno i estetski, uvijek je željela biti etična. Vjerovala je da može kazati što jest i kako jest, i bez neke posebne teorije o objektivnom. A na dubrovačkom području ta je etična fotografija našla svoj etični svijet. Ta što je pravednije od pedesetpostotnog deala između čovjeka i prirode! Što je savršenije od koda koji Grad prenosi i u jednu jedinu kuću! Što je bliže beskraju od malenog koje se ravna po principu najvećeg! Tako je Tvoja fotografija, bilježeći pojedinačno, predočavala opće. Tvoja poetika nije uključivala dramatiziranje blizine i daljine. Tvoj kadar nije koketirao s kirurgijom iluzije. Ti si se potpomagao baroknim svjetlostima. Nisi suviše zavodio detaljem kao novom cjelinom. Smatrao si da se sve već nalazi na licu mjesta i licu mjesta prepustio si upravni govor.

Šipan; Elafiti; fotografija; Krešimir Tadić; etika

nije evidentirano