Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Psalmi tiskani hrvatskom glagoljicom 1491. godine (CROSBI ID 7406)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena)

Jurčević, Ivan Psalmi tiskani hrvatskom glagoljicom 1491. godine. Osijek: Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2005

Podaci o odgovornosti

Jurčević, Ivan

hrvatski

Psalmi tiskani hrvatskom glagoljicom 1491. godine

Kojim su jezikom pisani psalmi? Je li to staroslavenski, starohrvatski, crkvenoslavenski, ili neki četvrti? Odgovor nije jednostavan. Moglo bi se reći ni jedan od navedenih, ali bi bilo točno ustvrditi i da u jeziku psalama svaki od njih ima udjela. Problem je najprije u nazivu jer je nedvojbeno riječ o hrvatskoj inačici prvog slavenskoga književnog jezika. Stoga bismo jezik psalama mogli nazvati hrvatskim tipom staroslavenskog jezika ili, sa Stjepanom Damjanovićem, hrvatskostaroslavenskim jezikom. Damjanović (2004.: 40). No važniji od naziva jest sam jezik, njegove značajke, uporaba, razumijevanje. U osnovi mu je svakako staroslavenski, kojim su bili pisani prvi slavenski tekstovi, prevedeni s grčkoga u IX. st. Već zarana, u XII. st., može se govoriti o zamjeni nekih staroslavenskih osobina hrvatskim, ponajprije na fonološkoj razini. Tako se nosni samoglasnici ǫ i ę zamjenjuju hrvatskim glasovima u i e, a mjesto tvrdoga, stražnjeg y izgovara se i piše i. Takozvani poluglasovi jor ъ i jer ь međusobno su se izjednačili još u XI. st. pa se u najstarijim hrvatskim tekstovima bilježi samo jor, koje će u jakome položaju u čakavskome i štokavskom narječju dati a, a u kajkavskome e. Sve ove, a i mnoge druge, promjene prepoznatljive su u tekstovima hrvatskoglagoljskih brevijara. Evo najprije napomena o grafiji: Velika slova, i to u visini dvaju redaka, nalaze se na početku psalama. Osobna se imena pišu malim početnim slovom. Stihovi su u psalmima pisani od početka do kraja retka. Točka nije imala sintaktičku funkciju, već je "…uopće u ritmiziranim glagoljaškim tekstovima pretežito prozodijski funkcionalna oznaka ritmičke artikulacije teksta." Hercigonja (1975.: 191). P o l u g l a s se označuje štapićem (studenacь 199a, 3 ; gradь 186c, 29 ; ili apostrofom (potok' 222a, 30 ; mir' 222a, 6), a nije rijetka pojava ispuštanja znaka (list 182c, 18 ; grad 227a, 7) osobito u KosPs . Takvo pisanje odnosno nepisanje znakova za jerove, zamijećeno u Kosinjskome brevijaru, predstavlja inovacijsko resterećenje sustava. P i s a n j e j a t a Grafem jat (ê) u Psaltiru često nalazimo pisan na mjestu etimološkog jata: iscêli 183c, 4-5 ; 195a, 1-2 ; krêpost 217B, 38 ; lêto 204d, 6-7 ; mêsta 213c, 16 ; Umjesto izvornoga jata vrlo često dolaze njegovi odrazi i i e, i to znatno češće u KosPs negoli u Bar i Bz. Glagogoljičnim se grafemom ê bilježi i skupina [ja] na početku riječi (êko 184a, 5 ; êvitь 183a, 26 ; kao i iza vokala blagaê 183a, 26 ; uboêše se 185c, 20 ; Nalazimo ga i na mjestu etimološkoga e (dêsnica 186a, 12 ; čudêsa 203d, 35 ; izvêdi 225b, 25 ; i, rjeđe, umjesto etimološkoga i (obêdu me psi 188b, 38 ; lêcu 186b, 23). Odraz jata u psaltiru je ikavsko-ekavski (človikь 184a, 15 ; misec 207c, 14-15 ; mesto 207a, 6 ; o gresi 194a, 21 ; S u g l a s n i c i j, l', n' Suglasnik se j nije pisao ni u kanonskim tekstovma, vjerojatno zato što ga nije bilo ni u grčkome alfabetu, a ni u hrvatskoglagoljskim tekstovima sve do 15. st. Psaltir slijedi glagoljsku tradiciju s konca 15. st. U skupinama ju ja suglasnik se j označivao ligaturom, odnosno grafemom ê (juže 190d, 12-13 ; junci 188b, 27 ; svoju 215a, 27-28 ; êrostь 184d, 21 ; moê 190a, 37). U pisanju ovih skupina u KosPs prodire grafem đerv: ĵuže Kos 184b, 37 ; (Bar: juže) ; ĵunoša Kos 221a, 21 (Bar: junoša) ; ĵako Kos 220b, 34 ; (Bar: êko) uboĵah se Kos 220d, 11). Skupina [ji] bilježi se redovito slovom i: (utaiše 202c, 7 ; napoiš(i) 207b, 4 ; ali i tu nalazimo đevr: divĵi 207b, 21 ; Suglasnici lj i nj nemaju u tekstu psalama posebnih grafema, bilježe se slovima l, n (zemle 182d, 12 ; voleju 190a, 37-38 ; ognemь 196c, 16 ; na konihь 187d, 23 ; P i s a n j e f/p'v Zanimljiva je razlika među brevijarima u pisanju glagola upьvati i njegovih izvedenica. Baromić uvijek piše ufati, ufanie itd., a u Kos redovito nalazimo up'vati, up'vanie …, što je izraz težnje za arhaizacijom. Primjeri: up'vaite Kos 183a, 24 ; (Bar: ufaite) ; up'vah Kos 185d, 17-18 ; (Bar: ufahь). Glagoljičnim g r a f e m o m šta (ĉ) bilježe se svi odrazi praslavenskih glasovnih skupova *tj, *stj, i *skj, koji su se izgovarali kao [ĉ], ili [šć] (hoĉetь 188b, 18 ; vzveĉu 203c, 3). O odnosu prema grafijskoj tradiciji u pojedinim brevijarskim tekstovima svjedoče ostvaraji suglasničke skupine žd (< *dj). Tu je znatno arhaičniji Kos jer redovito ima staroslavensko žd, a u Bar je zamijenjeno jotom, koja se različito bilježi (hoždahь Kos 193d, 27-28 ; (Bar: hoêhь) ; hoždju Kos 195c, 2 ; (Bar: hoju). S l o g o t v o r n o l i r najčešće su se bilježili s pomoću grafema l, r (plkь 189d, 10 ; plti 189d, 7 ; v slnici 187c, 3-4 ; srce 183b, 23 ; vrhь 203d, 26). Vrlo rijetko nalazimo njihove zamjene (sunca 215d, 13 ; vь ver'h 196d, 10-11). P a l a t a l i z a c i j e Prva i treća palatalizacija u jeziku psalama zadržavaju opće stanje, dok druga pokazuje najviše posebnosti, koje bi se mogle nazvati dvosmjernima – odstupanje od ustaljenih općeslavenskih pravila i širenje te promjene na dotad nezahvaćene kategorije. Ona je uvijek povezana s određenim morfološkim kategorijama. U deklinaciji imenica druga se palatalizacija provodi beziznimno: o Bozê 186d, 36 ; v strasê 183b, 18 ; oblaci 186c, 28 ; potoci 186c, 4 ; nad vsemi ê(z)ici 196c, 35-36 (Bar: êziki) ; (Djelovanje druge palatalizacije proširilo se i na pridjevsku paradigmu: cesari zemalsci 182c, 33 ; mnozi 182d, 27-28 ; kr(ê)pci 196d, 2). O b l i c i Staroslavenski se jezik na morfološkoj razini sporije mijenjao i prilagođivao hrvatskomu pa se tako i u psalamskim tekstovima bolje čuvaju stari oblici negoli glasovi. Ipak su razvojna smjeranja, primjerice, u sklonidbi imenica dovela do smanjenja broja gramatičkih morfema u pojedinim padežnim oblicima, potiranja razlika između tvrdih i mekih promjena te do miješanja pa i nestajanja sklonidbenih vrsta. Proučavatelji povijesne dijalektologije hrvatskog jezika utvrdili su da je već u XIV. st. bio oblikovan deklinacijski sustav imenica "tako da su od devet praslavensko-staroslavenskih imeničkih … promjena ostale sačuvane samo tri, koje obuhvaćaju ostatke ranijih deklinacija." Na dugu putu općih težnja k pojednostavnjivanju sklonidbenoga sustava psalmi zrcale sljedeće stanje: Zamjetna je, prije svega, velika privlačna sila kojom je glavna promjena imenica djelovala na sve ostale, a tomu njezinu snažnom utjecaju najpodložnije su bile imenice u-osnova: sin, dom, med, pol, vrh, led i vol. Od navedenih sedam imenica tri su prešle u glavnu promjenu i javljaju se 30 puta s novim gramatičkim morfemima: u G jd.: meda, sina (3x) ; D jd.: domu, sinu (4x) ; A jd.: sina (4x), G mn.: sinь (3x) ; D mn. ; sinom (7x) ; A mn.: sini (5x) ; L mn.: sineh (1x) ; I mn.: sini (1x). Pet se imenica ostvaruje u oblicima u-deklinacije – u G jd. domu (20x) ; u V jd sinu (1x) ; u L jd. domu (9x), polu (1x) ; U N mn. sinove, volove (22 x) ; u G mn. sinovь, domovь (8x) ; A mn. sinove (1x) i u V mn.: sinove (5x). Dakle pet se imenica ostvaruje u oblicima u-deklinacije, s ukupnim brojem javljanja 76 puta (72%), a tri su imenice nekadanjih u-osnova prešle u glavnu promjenu i javljaju se 30 puta (28%) s novim gramatičkim morfemima. I m e n i c e v-promjene pokazuju snažno kolebanje između starih padežnih oblika i prelaska u glavnu odnosno i-promjenu (G jd.: crikve 186c, 10 ; 202a, 35 ; ljubve 216c, 38 ; pored krvi 183b, 13 ; 184b, 26 ; D jd k crikvi 183b, 17 ; pored: k cr'kve 224b, 1 ; L jd. v ljubve 216c, 38 ; v crikvê 188c, 28 ; pored: v crikvi 209c, 8-9 ; v krvi 199c, 25. I-promjena imenica ženskoga roda bila je vrlo otporna na utjecaje iz drugih sklonidbenih tipova pa se održala do danas. Međutim muške imenice i-osnova, a bilo ih je dvadesetak, u tekstovima psalama nalazimo i u oblicima i-deklinacije: G jd. puti 215d, 16 ; L jd.: na puti 182c, 9 ; kao i one koje su prešle u glavnu promjenu: po putu 212d, 5 ; Imenica gospodь u V jd. posvuda čuva nastavak i-promjene Suglasničke n-, t- s-osnove imenica m. odnosno sr. roda vrlo dobro čuvaju osobine stare deklicije (G jd. d'ne 211d, 11 ; kamene 187c, 23 ; imene 207a, 4-5 ; nebese 208c, 24-25 ; D jd.: simeni 187b, 23 ; imeni 211d, 24-25 ; N mn.: Etioplane 203d, 7-8 ; nebesa 213b, 4. I sklonidbeni oblici zamjenica pokazuju arhaičnost jezika, primjerice u G jd. gotovo uvijek dolazi nastavak -ogo: togo 189d, 14 ; vsakogo 192a, 15 ; 206c, 10-11 ; samo se jedanput javlja mlađi nastavak -oga: vsak(o)ga 221d, 20-21. Tako je i u G jd. pridjeva – prema stotinama ostvaraja gramatičkog morfema -ago (pravadnago 182d, 23-24 ; mirnago 185c, 14 ; dragago 187c, 23 ; samo jedanput, i to u Bar, nalazimo mlađi gramatički morfem -oga (z gotovoga žiliĉa svoego Bar 11d, Ps 32, 14 (Kos: z gotovago 191d, 4) ; u Kos psaltiru nema ni jedne potvrde – posve je dosljedno -ago. Kao jednu od glavnih značajki deklinacije pridjeva valja istaknuti dobro čuvanje razlike između određenih i neodređenih oblika, što je potvrđeno u svim padežima jednine te u N/A mn. sr. i ž. roda. (N jd.: niĉ 217a, 12 ; niĉi 184c, 7-8 ; tamna voda 186c, 26 ; sênь semrtnaê 195d, 29-30 ; G jd.: divna 195a, 38 ; zlata aravska 203d, 22 ; domu Êkovla 217d, 24 ; (pravadnago 182d, 23-24 ; mirnago 185c, 14 ; dragago 187c, 23 ; D jd.: siru i niĉu 207d, 16 ; grêšnomu 191c, 2 ; itd. Posve je dosljedna uporaba dvojinskih oblika u svim rodovima i padežima imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva. G l a g o l i U obliku za 1. os. jd. prezenta mogući su nastavci -mь i -u. Nastavak -mь dosljedno se javlja u svih pet glagola s ništičnim tematskim morfemom (esamь 194d, 25 ; dam 182d, 9-10 ; povimь 188c, 16), a svi ostali glagoli (uz jednu jedincatu iznumku) imaju -u (< ǫ): poju 184a, 1 ; vzovu 183a, 19 ; spomenuta iznimka je prizovem 212d, 22-23 ; Svi primjeri prezenta u oblicima za 3. jd. čuvaju završno -tь: ljubitь 191c, 20 ; hranitь 226c, 9 ; vzmetaetь 182c, 22 ; itd. kao i u 3. mn.: hodetь 185b, 9 ; padut 187a, 25. O arhaičnosti jezika u psalmima Kos brevijara svjedoči i čuvanje asigmatskog aorista, koji je «već u kanonskim staroslavenskim tekstovima … bio arhaičan oblik» Damjanović (2003.: 131), a u psalamskim je tekstovima obilno zastupljen. Potvrđen je u osamnaest različitih glagola s više od sedamdeset javljanja: 1. jd.: vzdvigъ 189a, 26 ; tek 199c, 37 ; 1. mn.: proidomь 201b, 33 ; 3. mn.: padu 187d, 25 ; obidu 186b, 8 ; vzdvigu 207d, 35 ; Najzastupljeniji je stariji sigmatski aorist. 1. jd.: rodihь 182d, 9 ; usnuhь 182d, 36 ; 1. mn.: razumihomь 205c, 32-33 ; priêhomь 196d, 23 ; 3. mn.: smutiše 186c, 5 ; vazvaše 187a, 32. U psaltirima hrvatskoglagoljskih tiskanih brevijara ima samo nekoliko potvrda uporabe mlađega sigmatskog aorista: isačtoše 188c, 3 ; snidoše 192c, 17-18. Posebnu pozornost privlači i aorist tvoren od nesvršenih glagola jer «sjedinjuje razne funkcije: determinirani karakter aorista i imperfektivnost glagolske osnove». Hercigonja (1961.: 91). «Determinirana imperfektivnost» (termin prof. Hercigonje), tj ograničeno trajanje radnje u prošlosti, glavna je značajka aorista nesvršenih glagola: ljudi … rabotaše mnê 187b, 3 ; ponosiše 192b, 29 ; stoêsta nozi ego 223a, 25. Jezik psalama čuva i veliku obličnu raznolikost participa, koji su potvrđeni u gotovo svim padežima i brojevima, poglavito aktivni particip prezenta: proseĉa 193c, 9 ; boleĉa 214d, 20 ; stužajuĉago 206b, 28 ; živuĉumu 184b, 23-24 ; aktivni particip preterita I.: davšu 214a, 30-31 ; davšumu 185b, 29-30. Čuva se i pasivni particip prezenta: znaemь 184c, 1 ; znaemimь moim 190d, 37. Participi pokazuju vrlo malo inovacija kako u svojim oblicima, tako i u funkciji O l e k s i k u U psalmima se dobro čuva jezična tradicija, poglavito na fonološkoj i morfološkoj razini. Leksičkih je inovacija bilo više, ali se u tome brevijari međusobno znatno razlikuju . (Kos: iže, egda, vskuju, imže : Bar: ki, kda, zač, kim…). Iako većina primjera pokazuje da je leksik Kosinjskoga psaltira arhaičniji od Baromićeva, ima i suprotnih primjera, tj. starijih u Bar prema mlađima u Kos: ako (Kos) : aĉe (Bar). I u jednom i u drugom Brevijaru nalazimo strana imena čitana prema latinskom i prema grčkom izgovoru: iz Saba Kos 203d, 11 : i Sava (Bar) ; Moêb Kos 208a, 7 : Moavь Bar ; ali i v(a)vilonsce Kos 224a, 8 : babilonscê Bar ; v(a)vilonska Kos 224a, 27-28 : babilonska Bar. Navedeni a i drugi primjeri pokazuju ne samo šarolikost jezika nego i to kako su hrvatski glagoljaši bili otvoreni i tolerantni prema različitim utjecajima. Hrvatskoglagoljski su tekstovi jedinstven primjer supostojanja grčkih i latinskih jezičnih činjenica na istome foliju, na istoj stranici.

hrvatska glagoljica; psalmi

nije evidentirano

engleski

Psalms printed in Croatian Glagolitic 1491 years

nije evidentirano

Croatian glagolitic script; Psalms

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Osijek: Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

2005.

953-6456-55-9

265

objavljeno

Povezanost rada

Filologija