hrvatski

Hrvatski crkvenoslavenski jezik Pavlovih poslanica

U radu se promatraju fonološke, morfološke, leksičke i sintaktičke značajke jezika u posljednjoj liturgijskoj knjizi tiskanoj hrvatskostaroslavenskim jezikom, tj. izvornom hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika – Brozićevu brevijaru iz 1561. godine – u usporedbi s jezikom tekstova u protestantskome glagoljičnom izdanju Novoga zavjeta 1562./63. Svrha je rada temeljitom usporednom raščlambom na konkretnim primjerima utvrditi vrste i stupnjeve svjesnih jezičnih zahvata koji su jasno vidljivi u istraživanim tekstovima. Osobita se pozornost posvećuje s jedne strane čuvanju tradicije te s druge strane jezičnim inovacijama u Brozićevim tekstovima kao i u tekstovima hrvatskih protestanata, i to na više jezičnih razina. Uspoređuju se posebnosti grafijskih rješenja, slovopisna i pravopisna pravila, glasovne specifičnosti (refleks jata, refleks poluglasa, slogotvorno r, slogotvorno l, suglasnici, glasovne promjene ; stupanj razvitka pojedinih morfoloških kategorija – poglavito deklinacijskoga i konjugacijskog sustava, osnovne značajke sintakse padeža i sintakse rečenice ; latinske konstrukcije, crkvenoslavenske konstrukcije, red riječi (položaj zanaglasnice i negacije u rečenici, izricanje kategorije posvojnosti ; leksička raščlamba. Korpus tekstova za istraživanje obuhvaća ulomke iz poslanica sv. Pavla (R), (1C), (2C), (G) i (Hb), koje nalazimo zastupljene u Brozićevu brevijaru, kao i odgovarajuća mjesta u uraškome Novom zavjetu (NT).

hrvatski crkvenoslavenski jezik; brevijari; misali; fonološki sustav; gramatičke (morfološke) kategorije

nije evidentirano