hrvatski

Stara knjiga između knjižnične teorije i muzejske prakse

Od samoga začetka Muzeja u Osijeku, 1877. godine, među građom koja je pristizala marom i zalaganjem prvih kustosa, nalazila se i knjižna građa, bilo kao dio obiteljske ostavštine uz namještaj, slike, odjeću, ukrasne i uporabne predmete ili pak kao cjelina pohranjene, darovane ili kupljene privatne knjižnice ili pak školske, javne knjižnice. Upravo ovi fondovi spomeničke građe svjedoče umnogome o navikama i interesima svojih imatelja, progovaraju o vremenima u kojima je zbirka stvarana, oslikavaju društvena i kulturna zbivanja sadržajem i raznolikošću građe, uvezima, ukrasima, ex librisima, posvetama, bilješkama na marginama. Knjiga na taj način i sama postaje svjedokom vremena, vrlo često nudeći slojeve prepoznavanja u ranijim vlasnicima koji su ostavili svoje tragove. Postajući tako muzealno zanimljiva, knjiga te cijela knjižnica postaju dio muzeja ne gubeći ni tren svoju sadržajnu vrijednost.

stara knjiga; muzej; knjižnica

nije evidentirano