hrvatski

Analiza procesa identifikacije ekshumiranih posmrtnih ostataka žrtava Domovinskog rata

Domovinski rat koji se odvijao na teritoriju Hrvatske od 1991. do 1995. godine doveo je do smrtnog stradanja velikog broja ljudi, od kojih je dio pokapan na nepoznatim lokacijama. U okviru procesa traganja za nestalim osobama vrši se lociranje grobnica i ekshumacija posmrtnih ostataka iz njih. Ekshumirani ostataci se sudskomedicinski obrađuju sa svrhom utvrđivanja identiteta osobe kao i uzroka smrti. Identifikacija se provodi tradicionalnom (klasičnom) sudskomedicinskom metodom koja se temelji na usporedbi odgovarajućih antemortalnih i postmortalnih podataka (identifikacijskih elemenata) i metodom analize DNA. Cilj ovog istraživanja bio je ocijeniti vrijednost klasične sudskomedicinske metode identifikacije osoba. U tu su svrhu prikupljeni podaci o 666 identificiranih osoba poginulih u Domovinskom ratu, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani i analizirani. Promatrana su antemortalna i postmortalna obilježja te je analizirana njihova pojavnost, stupanj međusobne podudarnosti i informativnost. Takoder je promatran udio identifikacija proveden tradicionalnom, odnosno metodom analize DNA. U ispitivanom uzorku prevladavale su osobe muškog spola (82, 1%), najvećim dijelom poginule 1991. godine (82, 8%). Postmortalno određivanje spola bilo je točno u gotovo svim slucajevima (95, 3%). Analiza postmortalnog određivanja dobi pokazala je da se stvarna dob nalazi unutar procijenjenog raspona u 85, 4% slucajeva, s tendencijom precjenjivanja dobi u mladim i potcjenivanja dobi u starijim dobnim skupinama. Antemortalni podatak o tjelesnoj visini uklapao se u postmortalno određen raspon visine u 79.3% slucajeva. Od drugih obilježja, najveći postotak podudarnosti imali su podaci o protezama, implantatima, odjeCi i osobitostima zubala. Povećanje postmortalnog intervala bilo je praćeno smanjenjem informativnosti podataka o dlakavosti tijela, odjećom i predmetima, dok je informativnost podataka o tjelesnim deformitetima i prijelomima porasla. Duljina postmortalnog intervala pokazala je obrnutu povezanost s udjelom identifikacija provedenih tradicionalnom metodom. Rezultati su poduprli zaključak kako tradicionalna sudskomedicinska metoda i dalje predstavlja svrsishodan i neophodan sastavni dio procesa identifikacije žrtava masovnih katastrofa. Također, predložena je brojčana mjera jakosti pojedinog identifikacijskog obilježja koja bi mogla posluziti u predviđanju uspješnosti identifikacije tradicionalnom metodom u pojedinom slučaju.

identifikacija ; klasična metoda ; jakost identifikacijskog obilježja

nije evidentirano