hrvatski

Odnos čimbenika klime i zapaljivosti nekih mediteranskih vrsta kod šumskih požara

Sve je češća pojava šumskih požara koji osobito u priobalnom i otočnom području poprimaju katastrofalne razmjere te razaraju šumske ekosustave i poljoprivredne kulture i ugrožavaju naselja i ljudske živote izazivajući opravdanu zabrinutost cjelokupne zajednice. Iako se troše golema financijska sredstva i ulaže veliki trud i napori u protupožarnu aktivnost, unapređenje tehnologija zaštite od požara, edukacijske programe i znanstvenoistraživačka dostignuća, destruktivno djelovanje požara i poremećaj ekološke ravnoteže povećavaju se iz godine u godinu, a štete nanesene ekonomskom sektoru te gospodarskoj stabilnosti i razvoju su ogromne i gotovo nenadoknadive. Sezona opasnosti od požara odnosno razdoblje u kome mogu nastati šumski požari počinje otapanjem snježnog pokrivača u šumi, a završava dugotrajnim jesenskim kišnim periodom ili ponovnim stvaranjem snježnog pokrivača. Osim razumjevanja i poznavanja biološko-ekoloških posljedica šumskih požara kao i metoda sanacije i obnove opožarenih površina, poznavanje čimbenika koji uvjetuju nastanak šumskih požara te čimbenika koji uzrokuju početno širenje vatre bitno je zbog smanjenja opožarenih površina te pripreme i vođenja preventivnih aktivnosti. Poznavanje obilježja šumskih goriva jedan je od najvažnijih faktora. U prvom redu, najznačajnija obilježja su zapaljivost, zatim gorivost te sadržaj vlage goriva. Upravo je sadržaj vlage goriva prepoznat kao jedan od najkritičnijih faktora koji utječu na nastanak i širenje požara, a povećanje ili smanjenje sadržaja vlage u gorivu rezultat je vremenskih uvjeta. Istraživanja su provedena na dvije lokacije, na otoku Rabu i u Makarskoj. Testirane su slijedeće vrste: hrast crnika (Quercus ilex L.), lemprika (Viburnum tinus L.), obična planika (Arbutus unedo L.), obična mirta (Myrtus communis L.), tršlja (Pistacia lentiscus L.), širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia L.), šmrika (Juniperus oxycedrus L.), veliki vrijes (Erica arborea L.), primorsi bor (Pinus pinaster Aiton) i alepski bor (Pinus halepensis Mill.). Iz rezultata odgode zapaljivosti je razvidno da testirane vrste, koje su uglavnom predstavnici mediteranske vegetacije makije, su vrlo ili ekstremno zapaljive. Sve vrste su pokazale kraću odgodu zapaljivosti, odnosno brže zapaljenje u Makarskoj nego na Rabu, izuzev primorskog bora (Pinus pinaster Aiton). Trajanje gorenja je, iako se radi o istim vrstama, različito s obzirom na lokaciju i pojedinu vrstu. Izuzetno značajnu ulogu ima sadržaj vlage živog goriva (LFMC) u odgodi zapaljivosti (DI) i trajanju gorenja (DC) prirodnih goriva. U prosjeku LFMC svih vrsta u Makarskoj je niži nego na Rabu. Promjene u sadržaju vlage su povezane sa atmosferskim prilikama i dostupnoj vlagi u tlu s jedne strane, te ekofizikalnim karakteristikama vrste s druge strane, ali i životnim uvjetima u prošlosti. Mrtvo gorivo često puta je presudni čimbenik u najstajanju požara. Uglavnom, požar uvijek započinje na mrtvom gorivu. Sadržaj vlage mrtvog goriva (DFMC) se brže i češće mijenja nego sadržaj vlage živog goriva (LFMC). Provedena istraživanja trebala biti od velike koristi svim potencijalnim korisnicima, te smjernice u protupožarnoj aktivnosti, a na korist trajno održivog razvoja i potrajnog gospodarenja prirodnim ekosustavima.

Šumski požari; odgoda zapaljivosti; trajanje gorenja; sadržaj vlage; živo gorivo; mrtvo gorivo; Rab; Makarska

nije evidentirano