hrvatski

Organski zakoni u Republici Hrvatskoj – kritika prakse Ustavnog suda RH

Jednom utvrdivši veću pravnu snagu organskih zakona, oni moraju postati mjerilo ocjene ustavnosti ordinarnih zakona. Dodatno, uz tumačenje pravne snage organskih zakona koja proizlazi iz posebne većine za njihovo usvajanje, Ustavni sud RH mora razlikovati i organske zakone prema načinu donošenja, a za potrebe utvrđivanja njihove međusobne pravne snage. Utvrđenje o višoj pravnoj snazi organskih zakona mora imati za posljedicu i hijerarhijsku poziciju pojedinih organskih zakona ovisno o većini koju Ustav predviđa (dvotrećinska ili apsolutna većina zastupnika). Drugim riječima, organski zakoni koji reguliraju prava pripadnika nacionalnih manjina trebaju imati višu pravnu snagu od ostalih organskih zakona. U protivnom, dolazi do logičkog obaranja kriterija čijom primjenom je uopće utvrđeno postojanje više pravne snage za organske zakone općenito. Ustavni sud bi morao utvrđivati ustavnost običnih zakona, koji zadiru u organskozakonsku materiju ili samo razrađuju detalje te materije, ne samo na temelju ustavnih odredbi, već i na temelju sadržaja samog organskog zakona. Da li će pri tome izrijekom reći da se poziva na sadržaj organskog zakona (poput francuskog rješenja) ili će sadržaj referentne ustavne odredbe tumačiti pomoću organskog zakona (poput španjolskog rješenja), nije suštinski važno. Organski zakoni, koji u pravnom poretku RH nesumnjivo imaju višu pravnu snagu od ostalih zakona, zahtijevaju sukladnost svih nižih pravnih propisa. Sukladno načelu vladavine prava definiranom u odnosu na međunarodne ugovore, čini nam se da nema drugog izbora.

Ustavni sud RH; organski zakoni; ustavni zakoni; međunarodni ugovori; hijerarhija pravnih propisa

nije evidentirano