hrvatski

Epohalna destrukcija subjektivnosti

U svojoj „Homo sacre“ trilogiji otvara G. Angamben niz važnih pitanja suvremene političke filozofije i etike. Agamben pokazuje kako se u razdoblju nacionalsocijalizma i fašizma susrećemo sa epohalnim projektom destrukcije subjekta, a njegova je srž i jedinstvenost zadata u ideologijski i biologijski utemeljenom naturalizmu. Tako shvaćeni naturalizam rabi, tj. zlorabi tehničke mogućnosti i sredstva politike moći moderne, te stvara sustav perfektne organizacije u svrhu uništenja onog Drugog. Ta naturalistička politika zadobiva kvalitetu onog povijesno jedinstvenog, jer njen cilj više nije uništenje pojedinačnih ljudi, grupa, klasa, naroda, pa čak ni cjeline čovječanstva. Cilj je takve politike upravo uništenje ljudskosti čovjeka, i to precizno u smislu koji je tom pojmu dao Kant, naime, subjektivnosti. Drugim riječima, tu se osporava nešto sasvim načelno, naime, negira se ideja čovječanstva uopće, a koja u sebe uključuje ideju zajedničkog čovječanstva, pa se na taj se način negira sama ideja subjektivnosti.

Homo sacre ; goli život ; logor kao nomos moderne ; ideja dobrog života ; osjećaj srama ; destrukcija subjekta-subjektivnosti ; politički naturalizam

nije evidentirano