hrvatski

Nastanak zablude (error) kao pravne ustanove

Zabluda je nedvojbeno jedan od važnih instituta u općem dijelu kaznenog prava. Prema definiciji kaznanopravne dogmatike, zabluda je pogrešna predodžba ili nedostatak bilo kakve predodžbe o nekom pravno relevantnom sadržaju. Sve do najnovijeg vremena, kaznenopravna dogmatika i kaznenopravno zakonodavstvo razlikuju zabludu o činjenicama (error facti) i zabludu o pravu (error iuris) kao dvije temeljne vrste zablude. Polazeći od navedenih premisa, u radu se istražuju pravnopovijesni temelji instituta zablude u suvremenom kaznenom pravu. Na temelju analize relevantnih antičkih pravnih i izvanpravnih izvora, autor zaključuje da su najstariji temelji pravnog učenja o zabludi nastali u antičkoj grčkoj filozofijskoj i retoričkoj tradiciji na osnovi raščlambe tipičnih kaznenopravnih slučajeva. Preuzimajući grčka shvaćanja o zabludi, klasični rimski pravnici, počev od pravne škole Sabinovaca, oblikovali su koncept zablude (error) kao zasebne ustanove privatnog prava. Zahvaljujući recepciji rimskog privatnog prava u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj Europi, rimski koncept zablude i njena temeljna dihotomija na error facti i error iuris iznova su, tijekom vremena, zauzeli svoje važno mjesto u sferi kaznenog prava.

zabluda (error), rimsko pravo, filozofija, retorika, kazneno pravo

nije evidentirano