hrvatski

Ekstrakcija superkritičnim tekućinama

Zelena kemija koja se zasniva na 12 principa, definirana je kao program za osmišljavanje, razvoj i primjenu kemijskih proizvoda i procesa koji reduciraju ili eliminiraju uporabu ili proizvodnju supstancija opasnih po ljudsko zdravlje i okoliš. Kroz nekoliko dominantnih trendova zelenog programa kao što su kataliza, biokataliza i uporabe alternativa - obnovljive sirovine, reakcijski mediji (voda, ionske tekućine i superkritične tekućine), reakcijski uvijeti i novi sintetski putevi – zaštita okoliša i ekonomska dobit se postiže. Superkritične tekućine imaju svojstva i plinova i tekućina, tj. na temperaturi i tlaku iznad svoje kritične točke mogu difundirati kroz otopinu kao plin i otapati materijale kao tekućina. Tijekom posljednjih godina velika se pažnja posvećuje ekstrakciji sa superkritičnim tekućinama radi njihove ekonomičnosti i ekološke prihvatljivosti, a najčešće upotrebljavani je superkritični ugljikov dioksid (sc-CO2) koji superkritična svojstva postiže iznad svoje kritične temeperature od 31.1 °C i kritičnog tlaka od 7.4 bara. Primjene se kreću od ekstrakcije lipidnog materijala, biljnih materijala, do ekstrakcije eteričnih ulja, oleorezina i ostalih miomirisnih materijala.

zelena kemija; superkritične tekućine; superkritični CO2; ekstrakcija

nije evidentirano