hrvatski

Slavko Löwy sustvaratelj hrvatske moderne arhitekture tridesetih godina

Hrvatska ima svoje mjesto u europskoj povijesti modernog pokreta u arhitekturi. Hrvatska arhitektura tridesetih godina jamačno pripada europskoj sceni s posebnim oslonom na austrijsku i njemačku kulturu, ali i zahvaljujući osobnim vezama s Parizom, Rotterdamom, Londonom, Budimpeštom... Štoviše, objektivni je način umjetničkog izražavanja tada bio posvuda u zraku i teško ga je bilo izbjeći. Teško je sagledati razvoj moderne arhitekture kao dogotovljeni proces s obzirom da su njezine varijacije i karikaturalne izvedenice i dalje svugdje oko nas. U trenutku nastupa moderna je arhitektura bila snažna pokretačka snaga koja je okarakterizirala razvoj Zagreba u razdoblju između dva svjetska rata. Moderna hrvatska arhitektura inspiraciju također vuče i iz drugih izvora što joj daje svojevrsnu posebnost. U prvom redu to je zemljopisni kontekst i njezino vlastito arhitektonsko nasljeđe. Moderna arhitektura u nas je nastupila kao snažan simultani pokret nove generacije urbanista, arhitekata i investitora. Na početku tridesetih godina nova generacija arhitekata vraća se sa europskih sveučilišta ili studij dovršava na netom pokrenutoj Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu. Ubrzo se svojim inovativnim projektima afirmiraju na javnim arhitektonskim natječajima. Financijski dobro stojeće građanstvo iskaz svog blagostanja traži u podizanju kuća u najmodernijem stilu, što podrazumijeva visoke standarde poslovnog i životnog prostora - bilo u obiteljskim kućama Stadtvillen ili stambenim zgradama. Tako se osim u teoriji i kritici, nova pročišćena načela građenja vrlo brzo otjelovljuju u izvedbama. Slavko Löwy (Koprivnica, 1904 - Zagreb, 1996) nominalno nije pripadao niti jednoj glasovitoj umjetničkoj skupini, nije pohađao napredne specijalke ili škole eksperimentalnih programa )iako je uvjerenjem bio blizak grupi Zemlja), niti se afirmirao kao asistent nekom starijem i poznatijem arhitektu. Pa ipak, njegov opus pozicionira hrvatski udjel u europskoj arhitekturi međuratnog razdoblja i otvara ga novim interpretacijama. Slavko Löwy rođen je u malom gradu Koprivnici, tada u sklopu Habsburške Monarhije. Nakon završene realne gimnazije 1923. odlazi na Visoku tehničku školu u Beč na kojoj studira dvije godine. Tijekom 1925. i 1926. polazi tri semestra Visoke tehničke škole u Zagrebu gdje upoznaje onodobne autoritete i konkurente po kvaliteti, profesore Edu Schöna i Hugu Ehrlicha. Godine 1927. upisuje Kraljevsku tehničku školu u Dresdenu, na kojoj mu priznaju ranije odslušane semestre. Utjecajni profesori te škole već su do tada utjecali na hrvatsku arhitekturu. Cornelius Gurlitt bio je glavni izbornik u glasovitom arhitektonskom natječaju za regulaciju Kaptola u Zagrebu na kojem je prvonagrađen bio projekt Viktora Kovačića. Gurlitt je morao biti profesorom Stjepana Hribara , koji je u Dresdenu diplomirao 1914. i u međuratnom razdoblju bio jedan od najzaposlenijih gradskih planera, kao i Drage Iblera duhovnom vođi razdoblja, ali ne mlađima: Slavku Löwyju i Zdenku Strižiću, jer je 1920. otišao u mirovinu. Drago Ibler i Slavko Löwy diplomirali su kod Gurlittovog nasljednika Martina Dülfera, člana Deutscher Werkbunda, jedan 1921. drugi 1930. Löwyjev boravak u Dresdenu slabo je dokumentiran, no evidentno je da je tu dobio izuzetnu profesionalnu edukaciju i dobio pristup suvremenim arhitektonskim kretanjima. Po povratku iz Dresdena, Löwy je u kulturni život Hrvatske ušao manifestnim mladenačkim tekstovima objavljenima u rodnoj Koprivnici, gdje je dobio priliku realizirati i svoju prve, za sredinu, odvažne radove. Od 1930. Löwy djeluje u Zagrebu u ateljeima arhitekata Stanka Kliske i Ignjata Fischera, a od 1932. i u vlastitom projektnom birou Löwy, koji je s prekidom djelovanja u vrijeme drugog svjetskog rata i prisilnog rada u makedonskom Proektantu tijekom pedesetih, vodio do umirovljenja 1966. godine. Löwyjev opus broji oko stotinu projekata, od kojih je polovica izvedena. Posebno je uspješan bio na javnim arhitektonskim natječajima na kojima nikad nije ostao bez koje od nagrada. Ipak njegove su izvedbe mahom financirali privatnici, a tek je nekoliko puta do realizacije došlo zahvaljujući državnom novcu. Najvećim dijelom Löwy je gradio u Zagrebu, najčešće ugrađene stambene i stambeno-poslovne zgrade, pa je analiza njegovih radova ujedno i pogled na povijest gradnje međuratnog Zagreba. Na početku razdoblja na glavnom gradskom trgu porušena je stara bolnica i na njezinu se mjestu počeo izgrađivati sklop suvremenih stambeno-poslovnih zgrada tzv. Zakladni blok opoantiran neboderskom strukturom. Löwy je tu izgradio dvije kuće te inicirao nastanak unutarnjeg pješačkog prolaza s dućanima. Nakon štop je karizmatski Viktor Kovačić svojom Burzom naznačio vrata, počeo se izgrađivati, od Lenucija zacrtani, istočni gradski predjel. Zvonimirova s okolnim ulicama postat će zaokružena cjelina s nizom suvremenih ugrađenih najamnih kuća, tog najčešćeg zadatka moderne arhitekture. Simultano se realizirala i četvrt urbanih vila na sjevernim gradskim obroncima nedaleko od gradskog centra - Novakova ulica. Na svim tim lokacijama Löwy je dao svoj doprinos, a one su postale - izložbe modela moderne arhitekture. Löwyjev svojevrsni atribut ipak je prvi zagrebački neboder - Masarykova 22 - podignut 1933. godine u Donjem gradu, funkcionalnog tlocrta i glatkih bijelih prtočelja s urezanim polegnutim otvorima. Noćna fotografija prvog zagrebačkog nebodera pokazuje i svjetlost kao ravnopravni element moderne arhitekture. Tijekom pedesetih godina Löwy s manje kreativnim projektima sudjeluje u tadašnjoj graditeljskoj obnovi - Makedonije i Hrvatske. Njegova specijalnost u kasnijim godinama postaju studentski domovi, koje je izgradio u Skopju, Rijeci, Osijeku i tri u Zagrebu. Slavko Löwy jedan je od graditelja hrvatske moderne arhitekture koji je propagirao njezinu eleganciju jednostavnosti, funkcionalnost i humanost.U slici međuratnog Zagreba, građenog ambiciozno poput svakog metropolisa, ostavio je svoj prepoznatljiv trag. Analizirajući njegovo djelo u cjelini valoriziramo discipliniranu umjerenost izražajnih sredstava bez buntovnih poteza, ali s duboko usađenom kulturom kao glavnim dojmovima Löwyjeve arhitekture.

Slavko Löwy; Zagreb; Koprivnica; moderna arhitektura; tridesete godine XX stoljeća; neboder

nije evidentirano