hrvatski

Pedijatrijska kazuistika u Dubrovniku od 14. do sredine 19. stoljeća

Podaci o pedijatrijskoj praksi liječnika i kirurga obitavajućih i službujućih u Dubrovniku od 14. do 16. stoljeća odnose se na liječenje djece dubrovačke vlastele i građana zanatlija, češće sinova nego kćeri, od novorođenačke dobi do puberteta. s obzirom na simptomatologiju, etiopatogenezu i dijagnostičku interpretaciju, kao i terapiju primjerenu za to vrijeme prevladavali su poremećaji prehrane, proljevi, razne vrućice, grčevi, urološke kazuistika i traume. U 15. stoljeću je čedomorstvo, osobito vanbračne djece, prepoznato kao važan udjelnik u visokoj smrtnosti djece, pa je godine 1432. u Dubrovniku utemeljeno nahodište. Težnja za zdravim potomstvom ostavila je trag i u djelima dubrovačkog filozofa, koji je u 16. stoljeću razmatrao pitanja puerikulture, njege i odgoja djece, kao i neke elemente pretkoncepcijske i prenatalne skrbi. Nema podataka da su u Dubrovniku prije 19. stoljeća poduzimane organizirane mjere za predobranu i liječenje masovnih dječjih zaraznih bolesti. S pojavom vakcinacije, koja je u Dubrovniku prvi puta izvršena već g. 1800. i 1801. dolazi do prekretnice, što se tijekom prve polovine 19. stoljeća očitovalo povećanim zanimanjem liječnika za sustavnim praćenjem mortaliteta i saniranja morbiditeta dječje populacije u Dubrovniku.

Dubrovnik; pedijatrija; 14-19. stoljeće

nije evidentirano