hrvatski

HIPOKSIJSKI VENTILACIJSKI ODGOVOR POD DJELOVANJEM HALOTANA, IZOFLURANA I SEVOFLURANA PRAĆEN PROMJENAMA AKTIVNOSTI FRENIČKOGA ŽIVCA ŠTAKORA

Relativan red potentnosti hlapljivih anestetika na hipoksijski ventilacijski odgovor proučavan je na ljudima i to uglavnom u subanestezijskim dozama, a podatci dobiveni na životinjskom modelu su razmjerno rijetki, pogotovo oni s pravim anestezijskim dozama hlapljivih anestetika. U našem istraživanju proučavali smo utjecaj 1, 4 ; 1, 6 ; 1, 8 i 2, 0 MAC halotana, izoflurana i sevoflurana na freničku aktivnost u euoksiji (baseline) i tijekom akutne normokapnijske hipoksije (FiO2= 0, 09) na odraslim mužjacima štakora soja Sprague-Dawley. Pri halotanskoj anesteziji sve proučavane životinje (9/9) bile su apnejične u euoksiji, kao i pri hipoksijskom podražaju pri sve četiri razine anestezije. Pod utjecajem izoflurana od 1, 4 MAC, 5 od 14 životinja imalo je prisutnu aktivnost freničkoga živca čak i pri euoksiji i pokazalo HVR (povećanje od 302% od osnovne vrijednosti). Međutim, svi štakori su postali apnejični i izgubili HVR pri višim dozama. Pod sevofluranskom anestezijom, frenička aktivnost je zadržana u nekih životinja pri svim dubinama anestezije, kao i HVR (čak i pri najvišoj rabljenoj vrijednosti od 2, 0 MAC). Slično prethodno uočenom na ljudima, red potentnosti hlapljivih anestetika određen na temelju depresije HVR u štakora bio je halotan > izofluran > sevofluran (P=0, 01 za razliku među anesteticima). Pri oporavku od hipoksijskog podražaja uočena je razlika između izoflurana i sevoflurana. Ubrzo nakon povratka na euoksijsku ventilaciju (FiO2=0, 3) došlo je do kratkotrajnog povećanja PNA, što nije zabilježeno pri sevofluranskoj anesteziji. U našem istraživanju uočili smo produženje vremena potrebnog za fiziološki odgovor na akutni hipoksijski podražaj pri izofluranskoj i sevofluranskoj anesteziji.

hipoksijski ventilacijski odgovor; hlapljivi anestetici; halotan; izofluran; sevofluran; frenični živac; frenična živčana aktivnost; štakori

nije evidentirano