Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 463395

Recepcija Boškovićeve prirodne filozofije na austrijskim sveučilištima do 1773. godine


Martinović, Ivica
Recepcija Boškovićeve prirodne filozofije na austrijskim sveučilištima do 1773. godine // Međunarodni interdisciplinarni znanstveni skup Croatica Austro-Hungarica / Cvikić, Sandra (ur.).
Wien: Hrvatski povijesni institut u Beču, 2009. str. 9-13 (plenarno, međunarodna recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Recepcija Boškovićeve prirodne filozofije na austrijskim sveučilištima do 1773. godine
(Reception of Bošković's natural philosophy at the Austrian universities till 1773)

Autori
Martinović, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Međunarodni interdisciplinarni znanstveni skup Croatica Austro-Hungarica / Cvikić, Sandra - Wien : Hrvatski povijesni institut u Beču, 2009, 9-13

Skup
Croatica Austro-Hungarica

Mjesto i datum
Beč, Austrija, 3-4.09.2009

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Ruđer Bošković; prirodna filozofija; teorija sila; Sveučilište u Beču; Sveučilište u Grazu; Pal Mako; Karl Scherffer; Leopold Biwald; Sigmund Storchenau
(Ruđer Bošković; natural philosophy; theory of forces; University of Vienna; University of Graz; Pal Mako; Karl Scherffer; Leopold Biwald; Sigmund Storchenau)

Sažetak
Premda je austrijski isusovac Karl Scherffer bio urednikom prvoga, bečkoga izdanja Boškovićeva remek-djela Philosophiae naturalis theoria (1758), njegov je mađarski subrat Pál Makó prvi u Beču tiskao sveučilišni udžbenik pod utjecajem Boškovićeve prirodne filozofije. Bio je to udžbenik iz metafizike Compendiaria metaphysicae institutio (1761), u kojem je Makó bez pridržaja usvojio skolasticima prijeporan Boškovićev nauk: protežno tijelo grade neprotežne točke obdarene silama. Nakon udžbenika iz metafizike, objavio je mađarski isusovac dobrzo i udžbenik iz opće fizike Compendiaria physicae institutio (1762), koji je od prve rečenice pisan s pozicija Boškovićeve teorije silā, čak do te mjere da prvo poglavlje ima naslov »De lege virium inter duo materiae puncta«, a prva tvrdnja glasi: »Prve točke tvari ili elementi posve su jednostavni, pojedinačni i sebi vrlo slični.« On je usvojio i pojmove limites cohaesionis i limites non cohaesionis za nul-točke Boškovićeve krivulje silā ; izložio je kako se Boškovićev zakon silā primjenjuje na sustav triju točaka tvari ; s pomoću Boškovićeva zakona silā objasnio je osnovna svojstva tvari ; prihvatio je i Boškovićev stav o sili inercije. Tek nakon Makóovih udžbenika iz metafizike i fizike objavio je Scherffer drugo izdanje svoga udžbenika iz opće fizike Institutionum physicae pars prima seu Physica generalis (1763), u kojem je mnogo opreznije od Makóa prihvatio temeljne Boškovićeve zamisli. Strukturu svoga udžbenika iz opće fizike, tiskanoga prvi put 1752. godine, Scherffer je 1763. godine uskladio s Newtonovom i Boškovićevom prirodnom filozofijom, a pod Boškovićevim utjecajem u tu je strukturu ugradio ove nosive tvrdnje: »počela tijela neke su najmanje molekule, obdarene različitim silama na različitim međusobnim udaljenostima, kojima se uzajamno ili privlače ili odbijaju«, a pritom »mi ništa ne tvrdimo o posljednjim elementima tijelā, jesu li atomi ili točke ili monade lišene svake protežnosti, jer ta stvar spada na metafiziku« ; apsolutno mjesto jest ništa ; u prirodi postoje privlačne i odbojne sile ; postoji opća metoda za prikazivanje zakona tih sila u prirodi s pomoću krivulje silā ; gravitacija djeluje proxime obratno razmjerno kvadratu udaljenosti. Za razliku od Makóa, Scherffer se nije usudio javno prihvatiti Boškovićev glavni zaključak o neprotežnim točkama tvari obdarenim silama. Ali u udžbeniku iz posebne fizike Institutionum physicae pars secunda seu Physica particularis (1763), primjerice u meteorološkoj raspravi, Scherffer se više puta pozvao na Boškovićeve rezultate kad je izlagao o dugi, sjevernoj zori i vjetrovima, o kojim je temama znameniti Dubrovčanin objavio znanstvene radove. Bečkim se profesorima s malim vremenskim zaostatkom pridružio na Sveučilištu u Grazu i treći isusovac Leopold Biwald, prvo filozofskim tezarijem, koji je 1765. godine tiskao uz pseudo-izdanje Boškovićeva epa De Solis ac Lunae defectibus prigodom svečane godišnje vježbe na kraju studija filozofije, a potom i udžbenikom Physica generalis (1767), u kojem je »u teorijskom dijelu poslije Newtona i njegovih gorespomenutih komentatora slijedio oca Boškovića i njegovu teoriju«, kako je posvjedočio u predgovoru. I doista, u drugom dijelu svoga udžbenika »De principiis corporum et generalibus eorundem affectionibus«, on je uz neke modifikacije, da bi izbjegao skolastičkim prigovorima, izložio Boškovićeve filozofeme o počelima tijelā, zakonu neprekinutosti i zakonu silā, koji se prikazuje neprekinutom krivuljom koju je prvi nacrtao Bošković. Primjerice, tvrdio je da su počela tijelā »jednostavne supstancije obdarene silom gibanja«, a uputio čitatelja da ih »Bošković naziva nedjeljivim i neprotežnim točkama«. Dubrovčanina je slijedio i pri izlaganju općih svojstava tijelā i u razumijevanju sile inercije. U udžbeniku Physica particularis (1768), Biwald je, kad je izlagao o naravi i o svojstvima svjetlosti, više puta uputio na Boškovićeve stavove, a još češće na optičku raspravu Carla Benvenutija, Boškovićeva vjerna suradnika u zbornici Rimskoga kolegija. Najmlađi među isusovačkim privrženicima Boškovićeve teorije silā na austrijskim sveučilištima do 1773. godine bio je Sigmund Storchenau, profesor logike i metafizike in Academia Vindobonensi, koji je pišući kozmologiju, drugu knjigu svoga udžbenika Institutionum metaphysicarum libri IV. (1769), najvažnije Boškovićeve zamisli ugradio u poglavlje »De corporibus eorumque elementis«. Elementi tijelā, tvrdio je Storchenau, »jednostavna su tvarna bića« i »zato ih Bošković s pravom naziva točkama tvari.« Pod utjecajem Biwaldova udžbenika iz opće fizike usvojio je Storchenau i Boškovićev zakon silā koji vlada među elementima tijelā. Isusovački četverac Makó, Scherffer, Biwald i Storchenau zaslužan je za brzu i raznoliku recepciju Boškovićeve prirodne filozofije na sveučilištima u Beču i Grazu počevši od 1761. godine, k tomu ne samo u udžbenicima iz opće i posebne fizike, nego zalaganjem Makóa i Storchenaua u udžbenicima metafizike, a Scherfferovim nastojanjem pri pouci i o meteorološkim pojavama. Njihovi su udžbenici u kratkom razdoblju doživjeli više izdanja, ne samo u Austriji, nego čak jedno u Veneciji. Primjerice, prema Sommervogelu, samo su udžbenici Pála Makóa do ukinuća Družbe Isusove tiskani devet puta: iz metafizike pet puta, iz opće fizike dva puta, iz posebne fizike dva puta. Udžbenici spomenutoga četverca odlučno su utjecali na prihvaćanje Boškovićeve teorije silā na filozofskim učilištima u Ugarskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj, a njihov utjecaj u Njemačkoj, Češkoj i Moravskoj tek treba istražiti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Fizika, Filozofija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
191-1911112-1087 - Stjepan Zimmermann (Dario Škarica, )
191-1911112-1092 - Boškovićeva Theoria philosophiae naturalis i hrvatske filozofske tradicije (Ivica Martinović, )

Ustanove
Institut za filozofiju, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Ivica Martinović, (157212)