hrvatski

Prelogov doprinos suvremenom umjetničkom stvaralaštvu i umjetničkoj topografiji

U ovom prilogu autorica se osvrnula na dva problematski još uvijek aktualna tematska segmenta koji proširuju vidno polje Prelogove baštine, iako usko gledajući izlaze iz naznačenih teorijskih kategorija, tematskih i metodskih okvira i svega što se u stručnoj percepciji prevalentno vezuje uz ime Milana Preloga. Pedesetih godina prošloga stoljeća Prelog je, između ostalog, ostavio značajni trag u likovnokritičkoj domeni suvremenog stvaralaštva. Programatskim tekstom Djelo Vojina Bakića neoborivim je argumentima povjesničara umjetnosti reagirao na konflikt između društvene narudžbe i umjetnika, koji je izbio odbijanjem Bakićevog prijedloga za spomenik Marksu i Engelsu u Beogradu. Bakić je "pokušao riješiti zadatak u skladu sa svojom umjetničkom savješću odvajajući se od postojeće tradicije", dakle suvremeno. Braneći to Bakićevo pravo i umjetničku vrijednost predložene skulpture Prelog je otvoreno progovorio o slobodi umjetničkog stvaranja u poslijeratnoj eri još žive soc-realističke ideologizacije umjetnosti, upozorivši istodobno na ključni problem "neumjetničkih kriterija" i stručne (ne)kompetencije članova jury-a, presudnih čimbenika za donošenje konačne odluke. Početkom osamdesetih godina (1982.), duboko svjestan činjenice da naša nacionalna povijest umjetnosti još nije obavila najosnovniju inventarizaciju umjetničkih spomenika, Prelog je u Institutu za povijest umjetnosti pokrenuo rad na jednom od temeljnih zadataka struke - Umjetničkoj topografiji Hrvatske (UTH). Glavna Prelogova motivacija za rad na umjetničkoj topografiji bila je, dakle, spoznaja o vakantnoj potrebi za obradom i vrednovanjem spomeničkog fonda, naselja i gradova, imajući pritom u vidu znanstveno zapostavljene regije, kako bi se zaokružio pregled umjetničkog nasljeđa cjelovitog prostora, od juga do sjevera, od istoka do zapada Hrvatske.

Milan Prelog; likovna kritika; umjetnička topografija

nije evidentirano